KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.

NA OPĆOJ AUDIJENCIJI

Srijeda, 5. travnja 2006.

Ljubav i istina - dva lika istoga Božjeg dara

Draga braćo i sestre,

Izvor međusobnog zajedništva učenika i njihova zajedništva s Bogom jest Duh koji ulijeva Božju ljubav u naša srca (usp. Rim 5,5). Sveti Irenej govorio je u tom smislu: "Gdje je Crkva, ondje je i Duh Božji; gdje je Duh Božji, ondje je Crkva i svaka milost; jer Duh je istina" (Adversus haereses, III, 24, 1: PG VII,966). Ova uska povezanost s Duhom ne poništava naše čovještvo sa svom njezinom slabošću, pa je tako i zajednici učenika kušnja dobro poznata, a sastavljena je ponajprije od suprotnosti s obzirom na istine vjere, što je dovodilo do kidanja zajedništva. Kao što zajedništvo ljubavi postoji od početka (usp. 1 Iv 1,1slj.), tako od početka dolazi i do podjele: "Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas" (1 Iv 2,19). Kako li je velika opasnost da se izgubi vjera! Jasna je dužnost onoga koji vjeruje u Crkvu ljubavi, te u njoj želi živjeti, prekinuti zajedništvo s onim koji se udaljio od nauka koji spasava (usp. 2 Iv 9-11).

Da je Crkva koja se rađa bila sasvim svjesna ovih mogućih napetosti u iskustvu zajedništva dobro se vidi i u Prvoj Ivanovoj poslanici: nema toga glasa u Novome zavjetu koji bi se snažnije podigao kako bi očitovao stvarnost i obvezu bratske ljubavi među kršćanima; no taj se isti glas odbojnom grubošću obraća protivnicima koji su bili članovi zajednice, a sada to više nisu. Crkva ljubavi je i Crkva istine, shvaćene kao vjernost Evanđelju što ga je Gospodin Isus povjerio svojima. Kršćansko bratstvo rađa se iz toga što smo ustanovljeni kao djeca istoga Oca po Duhu istine: "Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji" (Rim 8,14). No, obitelji djece Božje, kako bi živjela u jedinstvu i miru, potreban je netko tko će je čuvati u istini, te voditi mudrom i pouzdanom razboritošću: u tome se očituje služba apostola. Prvi sažetak Djela apostolskih vrlo uspješno izriče skup ovih vrijednosti u životu Crkve koja se rađa: "Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu (koinonia), lomljenju kruha i molitvama" (Dj 2,42). Zajedništvo se rađa iz vjere potaknute apostolskim propovijedanjem, hrani se lomljenjem kruha i molitvama, a izriče se bratskom ljubavlju i služenjem. Nalazimo se pred opisom zajedništva Crkve koja se rađa, sa svom njezinom nutarnjom dinamikom i vidljivim očitovanjima: dar zajedništva čuva se i promiče osobito apostolskim služenjem, koje je pak dar čitavoj zajednici. Apostoli i njihovi nasljednici stoga su čuvari i pouzdani svjedoci pologa istine povjerenoga Crkvi, a u isto su vrijeme i služitelji ljubavi što ju je Gospodin Isus objavio i darovao. Njihovo je služenje, u tom smislu, služenje ljubavi: a ljubav što je oni žive i promiču nerazdvojna je od istine koju čuvaju i prenose.

Istina i ljubav dva su lika istoga dara koji dolazi od Boga i koji se, zahvaljujući apostolskom služenju, čuva u Crkvi te stiže sve do naše sadašnjosti! I po služenju apostola i njihovih nasljednika ljubav trojstvenoga Boga stiže do nas kako bi nam prenijela istinu koja nas oslobađa (usp. Iv 8,32)!