KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.

NA OPĆOJ AUDIJENCIJI

Srijeda, 12. travnja 2006.

Vazmeno trodnevlje kao najviša objava Božje ljubavi prema čovjeku

Draga braćo i sestre!

Sutra počinje Vazmeno trodnevlje, koje je stožer čitave liturgijske godine. Potpomognuti svetim obredima Velikog četvrtka, Velikog petka i svečanoga vazmenog bdijenja, ponovno ćemo proživjeti otajstvo muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova. Ovi dani u nama mogu ponovno probuditi još življu želju da prionemo uz Krista te ga velikodušno slijedimo, svjesni činjenice da nas je On ljubio sve do davanja svoga života za nas. Što su doista događaji koje Vazmeno trodnevlje stavlja pred nas, ako ne najviša objava te Božje ljubavi prema čovjeku? Pripremimo se stoga za proslavu Vazmenoga trodnevlja prihvaćajući pouku sv. Augustina: "Promisli sada pažljivo o tri sveta dana razapinjanja, ukopa i uskrsnuća Gospodinova. Od ta tri otajstva, u sadašnjem životu izvršavamo ono čemu je simbol križ, dok po vjeri i nadi izvršavamo ono čemu je simbol ukop i uskrsnuće" (Epistola 55, 14, 24: Nuova Biblioteca Agostiniana (NBA), XXI/II, Rim 1969, str. 477).

Vazmeno trodnevlje započinje sutra, na Veliki četvrtak, večernjom misom "Večere Gospodnje", premda se i ujutro obično održava znakovito liturgijsko slavlje, misa posvete ulja, za koje, okupljeno oko biskupa, svo svećenstvo jedne biskupije obnavlja svećenička obećanja, te sudjeluje u blagoslovu ulja za pomazanje katekumena i bolesnika i za krizmu. Osim ustanovljenja svećeništva, ovoga se dana spominjemo potpunoga prinosa sebe samoga što ga je Krist učinio čovječanstvu u sakramentu euharistije. Te iste noći kad je bio predan, On je ostavio novu zapovijed - "mandatum novum" - zapovijed bratske ljubavi, izvršivši dirljiv čin pranja nogu, koji podsjeća na ponizno služenje robova. Ovaj jedinstveni dan, koji podsjeća na velika otajstva, zaključuje se euharistijskim klanjanjem, na spomen Gospodinove smrtne borbe u Getsemanskom vrtu. Obuzet velikom tjeskobom, kako pripovijeda Evanđelje, Isus je od svojih tražio da bdiju s njime u molitvi: "Ostanite ovdje i bdijte sa mnom" (Mt 26,38), no učenici su pozaspali. Bio je to za njega čas napuštenosti i samoće, nakon kojega je, usred noći, slijedilo uhićenje i početak bolnog hoda prema Kalvariji.

Veliki petak je usredotočen na otajstvo Muke. To je dan posta i pokore, sav usmjeren na promišljanje o Kristu na križu. U crkvama se navješćuje izvještaj o Muci i odjekuju riječi proroka Zaharije: "Gledat će onoga koga su proboli" (Iv 19,37). U probodenom srcu Otkupiteljevu, piše sv. Pavao, skrivena su "sva bogatstva mudrosti i spoznaje" (Kol 2,3), dapače, "u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva" (Kol 2,9). Stoga apostol može odlučno tvrditi da ne želi znati što drugo "osim Isusa Krista, i to raspetoga" (1 Kor 2,2). Doista, križ objavljuje "Dužinu i Širinu i Visinu i Dubinu" ljubavi koja nadilazi svako znanje te nas ispunjava "svom Puninom Božjom" (Ef 3,18-19). U otajstvu Raspetoga "ostvaruje se ono okretanje Boga protiv sebe sama, pri čemu on daruje sebe, kako bi pridigao i spasio čovjeka. To je ljubav u svome najradikalnijem obliku" (Deus caritas est, 12). Kristov križ, piše sv. Leon Veliki, "izvor je svih blagoslova i uzrok svih milosti" (8. govor o muci Gospodinovoj, 6-8; PL 54, 340-342).

Na Veliku subotu, duhovno se sjedinjujući s Marijom, Crkva ostaje u molitvi uz grob, gdje leži nepokretno tijelo Sina Božjega, kao da počiva nakon stvoriteljskog djela otkupljenja, ostvarenog njegovom smrću (usp. Heb 4,1-13). Kasno noću započet će svečano vazmeno bdjenje, za kojeg će u svakoj crkvi odjeknuti radostan pjev Slave i uskrsnoga Aleluja koji će se uzdići iz srdaca novih krštenika i čitave kršćanske zajednice, radosne zbog Kristova uskrsnuća i zbog njegove pobjede nad smrću.

Draga braćo i sestre, poradi plodonosnog slavlja Uskrsa, Crkva traži od vjernika da ovih dana pristupe sakramentu pokore. U drevnoj kršćanskoj zajednici, na Veliki četvrtak održavao se obred pomirenja pokornika što ga je predvodio biskup. Povijesni su se uvjeti svakako promijenili, no priprema na Uskrs uz dobru ispovijed ostaje čin kojem valja priznati njegovu vrijednost. Svjesni da smo grešnici, ali puni pouzdanja u božansko milosrđe, dozvolimo da nas Krist pomiri kako bismo još snažnije mogli uživati u radosti što nam je On daje svojim uskrsnućem. Njegovo oproštenje, što nam se daruje u sakramentu pokore, izvor je mira te nas čini apostolima mira u svijetu u kojem, nažalost, i dalje postoje podjele, patnje i tragedije prouzročene nepravdom, mržnjom i nasiljem. Znamo, međutim, da zlo nema posljednju riječ, jer će pobijediti Krist raspeti i uskrsli, a njegova se pobjeda očituje u sili milosrdne ljubavi. Podržani ovom sigurnošću, moći ćemo se još odvažnije i s većim poletom zauzeti u izgradnji društva nadahnutog evanđeljem.

Ovo je moja nada od srca za sve vas, draga braćo i sestre, dok vam želim da se s vjerom i pobožnošću pripravite za skorašnje uskršnje blagdane. Neka vas prati Blažena Djevica Marija koja je, nakon što je svoga božanskoga Sina pratila u času muke i križa, podijelila i radost njegova uskrsnuća.

Pozdrav hrvatskim hodočasnicima na hrvatskom:

Pozdravljam sve hrvatske hodočasnike. Spasitelj naš, svojom smrću na križu oprostio nam je grijehe, a uskrsnućem darovao novi život. Predragi, utisnite u srce tu njegovu ljubav kao svoje najvrjednije blago. Hvaljen Isus i Marija!