The Holy See
back up
Search
riga

KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.

NA OPĆOJ AUDIJENCIJI

Srijeda, 3. svibnja 2006.

 

Krist, po apostolskoj službi, prisutan je i za nas danas

I danas želimo promišljati o Apostolskoj predaji, o toj temi od velike važnosti za život Crkve. II. vatikanski sabor istaknuo je da je Predaja apostolska ponajprije po svojim počecima: "Bog je predobrostivo odredio da ono isto, što je objavio za spasenje svih naroda, ostane dovijeka neiskvareno i da se prenosi svim naraštajima. Stoga je Krist Gospodin, u kom se dovršuje sva objava Višnjeg Boga (usp. 2 Kor 1,30; 3,16-4,6), dao apostolima nalog da Evanđelje, koje je - unaprijed obećano po prorocima - On sam ispunio i svojim ustima proglasio - propovijedaju svima kao vrelo svekolike i spasonosne istine i reda života uvodeći ih u zajedništvo božanskih darova" (Dogmatska konstitucija Dei Verbum, 7). Koncil nastavlja naznačujući kako su taj zadatak vjerno izvršili "apostoli koji usmenim propovijedanjem, primjerima i ustanovama predadoše ono što su ili primili iz usta, drugovanja i djela Kristovih, ili naučili pod utjecajem Duha Svetoga" (ibid.). S apostolima su, dodaje Koncil, surađivali i "apostolski muževi koji su, nadahnuti istim Duhom Svetim, poruku spasenja pismeno izručili" (ibid.).

Apostoli, vođe eshatološkog Izraela, njih dvanaestorica, baš kao što je bilo i dvanaest plemena izabranoga naroda, nastavljaju "žetvu" što ju je započeo Gospodin, a to čine ponajprije vjerno prenoseći primljeni dar, radosnu vijest o Kraljevstvu koje je u Isusu Kristu došlo ljudima. Njihov broj izriče ne samo kontinuitet sa svetim korijenom, Izraelom sastavljenim od dvanaest plemena, nego i sveopću namjenu njihova služenja, koje treba donijeti spasenje do najudaljenijih krajeva zemlje. To se može vidjeti u simboličkoj vrijednosti što ga u semitskom svijetu imaju brojevi: dvanaest je umnožak broja tri, koji je savršeni broj i broja četiri, koji upućuje na četiri strane svijeta, a time i na čitav svijet.

Zajednica, rođena iz evanđeoskoga navještaja, priznaje da je sazvana riječju onih koji su prvi doživjeli iskustvo Gospodina te su od njega poslani. Ona zna da može računati na predvodničku ulogu Dvanaestorice, kao i onih koje su Dvanaestorica s vremenom pridruživali sebi kao nasljednike u služenju Riječi i u službi zajedništva. Shodno tome, zajednica osjeća obvezu prenositi ostalima "radosnu vijest" o stvarnoj Gospodinovoj prisutnosti i o njegovu vazmenom otajstvu, koje djeluje u Duhu. To se osobito dobro vidi u nekim odlomcima Pavlovih i ostalih poslanica: "Predadoh vam ponajprije što i primih" (1 Kor 15,3); "Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama" (2 Tim 1,14). To dobro pokazuje i ovo drevno svjedočanstvo kršćanske vjere: "(Apostoli) su na početku potvrdili vjeru u Isusa Krista te su ustanovili Crkve po Judeji, a odmah su potom, pošavši svijetom, navijestili isti nauk i istu vjeru narodima, te su utemeljili Crkve uz svaki grad. Od njih su pak zametke svoje vjere i svoga nauka preuzele druge Crkve te ih i dalje preuzimaju kako bi doista mogle biti Crkve. Na taj se način i njih drži apostolskima, jer su nasljednice Crkava apostola" (Tertulijan, De praescriptione haereticorum (oko 200.), 20: PL 2,32).

II. vatikanski sabor tumači: "Ono što su apostoli predali obuhvaća sve što koristi za svet život Božjega naroda i za rast njegove vjere. I tako Crkva u svom naučavanju, životu i bogoštovlju postojano održava i svim naraštajima prenosi sve što ona jest, sve što vjeruje" (Konstitucija Dei Verbum, 8). Predaja je tako živo Evanđelje, po apostolima u cjelini navješteno, na temelju punine njihova jedinstvenog i neponovljivog iskustva: njihovim djelovanjem vjera je predana drugima, sve do nas, sve do kraja svijeta. Predaja je, stoga, govor Duha koji djeluje u povijesti Crkve posredovanjem apostola i njihovih nasljednika, u vjernom kontinuitetu s iskustvom početaka. To potvrđuje i sveti Klement Rimski pred kraj I. stoljeća: "Apostoli su nam - piše on - navijestili Evanđelje kao poslanici Gospodina Isusa Krista, a Isus Krist poslan je od Boga. Krist dakle dolazi od Boga, apostoli od Krista: i Krist i apostoli tako su izrazi Božje volje... Naši apostoli saznali su od Gospodina našega Isusa Krista da ima doći do sukoba oko biskupske službe. Stoga su, savršeno predviđajući buduće stanje, ustanovili izabrane i odredili da, nakon njihove smrti, iskušani muževi preuzmu njihovu službu" (Ad Corinthios, 42. 44; PG 1,292.296).

Poslanje što ga je Isus dao apostolima oni su prenijeli svojim nasljednicima. Osim iskustva osobnoga kontakta s Kristom, iskustva jedinstvenoga i neponovljivoga, apostoli su svojim nasljednicima prenijeli svečano poslanje u svijet, što su ga primili od Učitelja. Riječ "apostol" dolazi od grčkog izraza "apostellein", što znači "poslati". Apostolsko poslanje - kako to pokazuje i tekst iz Mt 28,19-20 - podrazumijeva pastirsku ("učinite mojim učenicima sve narode..."), liturgijsku ("krsteći ih...") i proročku službu ("učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio"), zajamčenu Gospodinovom blizinom sve do dovršetka vremena ("evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta"). Po apostolskoj službi sam Krist tako stiže do svakoga tko je pozvan na vjeru. Razmak od mnogo stoljeća nadvladan je, a Uskrsli nam se daje živ i djelatan. Daje se nama u današnjoj Crkvi i današnjem svijetu.

                              

top