KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.

NA OPĆOJ AUDIJENCIJI

Srijeda, 7. lipnja 2006.

Posebna Petrova uloga u apostolskome zboru

Draga braćo i sestre!

Evanđelist Ivan, izvješćujući nas o prvom Isusovu susretu sa Šimunom, bratom Andrijinim, primjećuje jedinstvenu činjenicu: "Isus ga pogleda i reče: Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa! - što znači Petar – Stijena" (Iv 1,42). Isus nije običavao mijenjati imena svojih učenika: izuzme li se nadimak "sinovi groma", nadjenut točno određenom prilikom sinovima Zebedejevim (usp. Mk 3,17) i nikad više spomenut, On nije nikada dao neko novo ime jednom od svojih učenika. Učinio je to, međutim, sa Šimunom, a to ime, grčki prevedeno kao Petros, ponovit će se više puta u evanđeljima, te će sasvim zamijeniti njegovo pravo ime.

Ova činjenica dobiva posebno značenje vodi li se računa o tome da u Starom zavjetu promjena imena obično uvodi u povjeravanje nekog poslanja (usp. Post 17,5; 32,28ss, itd.). Zapravo, Kristov naum da Petru namijeni posebnu ulogu unutar apostolskog zbora vidljiv je iz niza znakova: u Kafarnaumu Učitelj odsjeda u kući Petrovoj (Mk 1,29); kad ga mnoštvo pritijesni sa svih strana uz obalu Genezaretskog jezera, od dviju ondje privezanih lađa, Isus bira onu Šimunovu (Lk 5,3); kad u posebnim prilikama Isus pozove samo trojicu učenika da ga prate, Petar je uvijek naveden kao prvi u toj skupini: tako je to u slučaju uskrišenja Jairove kćeri (usp. Mk 5,37; Lk 8,51), kod Preobraženja (usp. Mk 9,2; Mt 17,1; Lk 9,28), za smrtne borbe u Getsemanskom vrtu (usp. Mk 14,33; Mt 16,37). Usto, Petru se obraćaju sakupljači hramskog poreza, a Učitelj plaća samo za sebe i za Petra (usp. Mt 17,24-27); Petru prvome pere noge za Posljednje večere (usp. Iv 13,6) i samo za njega moli da mu ne malakše vjera te on mogne učvrstiti u vjeri ostale učenike (usp. Lk 22,30-31).

Sam je Petar, uostalom, svjestan toga svoga posebnog položaja: on je taj koji često, u ime ostalih, uzima riječ tražeći objašnjenje neke teško shvatljive prispodobe (Mt 15,15), ili točan smisao nekog propisa (Mt 18,21), ili formalno obećanje nagrade (Mt 19,27). Posebice je on taj koji spašava situaciju djelujući u ime svih. Tako, kad Isus, ožalošćen zbog nerazumijevanja u narodu nakon govora o "kruhu života", upita: "Da možda i vi ne kanite otići?", Petrov je odgovor odlučan: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!" (usp. Iv 6,67-69). Podjednako je odlučna i ispovijest vjere što je on, opet u ime Dvanaestorice, daje u kraju Cezareje Filipove. Isusu, koji pita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?", Petar odgovara: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga" (Mt 16,15-16). Zauzvrat Isus tada daje svečanu izjavu koja, jednom zauvijek, određuje Petrovu ulogu u Crkvi: "A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju... Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima" (Mt 16,18-19). Ove tri metafore kojima se Isus služi u sebi su vrlo jasne: Petar će biti stjenoviti temelj na koji će biti položena građevina Crkve; imat će ključeve kraljevstva nebeskoga kako bi prema svome sudu mogao otvoriti ili zatvoriti pristup; konačno, moći će svezati ili odriješiti u smislu da će moći odrediti ili zabraniti ono što bude držao neophodnim za život Crkve, koja jest i ostaje Kristova. Tako je očito jasnim slikama opisano ono što će kasnije promišljanje odrediti terminom "prvenstvo jurisdikcije".

Ovaj položaj prvenstva što ga je Isus nakanio dodijeliti Petru susreće se i nakon uskrsnuća: Isus zapovijeda ženama da navještaj ponesu Petru, zasebno od ostalih apostola (usp. Mk 16,7); njemu i Ivanu trči Magdalena kako bi ih izvijestila o kamenu otkotrljanom s groba (usp. Iv 20,2), a Ivan će propustiti Petra kad stignu pred prazan grob (usp. Iv 20,4-6); Petar će, potom, biti prvi svjedok ukazanja Uskrsloga među apostolima (usp. Lk 24,34; 1 Kor 15,5). Ta uloga, tako jasno podcrtana (usp. Iv 20,3-10), označava kontinuitet između prvenstva što ga je Petar imao u skupini apostola i prvenstva što će ga nastaviti imati u zajednici rođenoj iz uskrsnih događaja, kako to svjedoče i Djela apostolska (usp. 1,15-26; 2,14-40; 3,12-26; 4,8-12; 5,1-11.29; 8,14-17; 10; itd.). Njegovi se postupci smatraju tako odlučujućima da se odmah moraju naći u središtu opažanja, pa i kritike (usp. Dj 11,1-18; Gal 2,11-14). Na takozvanom Jeruzalemskom saboru Petar zauzima vodeću ulogu (usp. Dj 15 i Gal 2,1-10), te će Pavao u njemu, kao svjedoku istinske vjere, prepoznati određeno svojstvo "prvoga" (usp. 1 Kor 15,5; Gal 1,18; 2,7s; itd.). Činjenica, pak, da različiti ključni tekstovi koji se odnose na Petra mogu biti izvedeni iz konteksta Posljednje večere, na kojoj Krist Petru predaje službu učvršćivanja braće (usp. Lk 22,31s), ukazuje na to da Crkva, koja se rađa iz pashalnoga spomen-čina slavljenoga u Euharistiji, u službi povjerenoj Petru nalazi jedan od svojih konstitutivnih čimbenika.

Pozdrav hrvatskim hodočasnicima na hrvatskom:

Od srca pozdravljam hodočasnike iz Zagreba! Predragi, apostoli su, kršteni Duhom Svetim, posvjedočili čudesnu snagu vjere u Uskrsloga. Ispunjeni i obnovljeni tim istim Duhom pozvani smo biti vjerodostojni navjestitelji novoga života u Kristu. Hvaljen Isus i Marija!