KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.

NA OPĆOJ AUDIJENCIJI

Srijeda,  4. travnja 2007.

 

Konačna je pobjeda Kristova!

Draga braćo i sestre!

Dok se završava korizmeni hod započet Čistom srijedom, današnje bogoslužje Velike srijede uvodi nas već u dramatično ozračje sljedećih dana, prožetih spomenom Isusove muke i smrti. Doista, u današnjem bogoslužju evanđelist Matej ponovno nam predlaže za razmatranje kratki dijalog koji se u Dvorani posljednje večere odvijao između Isusa i Jude. "Da nisam ja, učitelju?" izdajnikovo je pitanje božanskom Učitelju koji je bio navijestio: "Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati". Gospodinov je odgovor jezgrovit: "Ti kaza" (usp. Mt 26,14-25). Sveti Ivan, pak, završava izvještaj o najavi Judine izdaje malobrojnim ali znakovitim riječima: "A bijaše noć" (Iv 13,30). Kad je izdajnik napustio Dvoranu posljednje večere, njegovo je srce obuzela tama, pojačao se osjećaj izgubljenosti u dušama ostalih učenika, dok se tmina napuštenosti i mržnje zgusnula nad Sinom Čovječjim koji kreće dovršiti svoju žrtvu na križu. Ono čega ćemo se spominjati kroz nadolazeće dane upravo je odlučna borba Svjetla i Tmine, Života i Smrti. I mi se moramo smjestiti u taj kontekst, svjesni svojih grijeha i svojih odgovornosti, želimo li uz duhovnu korist proživjeti Vazmeno otajstvo koje predstavlja središnji stožer naše vjere.

Početak je Vazmenog trodnevlja Veliki četvrtak. Na Misi posvete ulja, koja se može shvatiti kao uvod u Vazmeno trodnevlje, dijecezanski pastir i njegovi najbliži suradnici, prezbiteri, okruženi Božjim narodom, obnavljaju obećanja što su ih dali na svome svećeničkom ređenju. Riječ je o trenutku snažnoga crkvenog zajedništva, koji ističe dar ministerijalnog svećeništva što ga je Krist ostavio Crkvi uoči svoje smrti na križu. Potom se blagoslivljaju ulja koja se koriste u slavlju sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i sveta krizma. Navečer, započinjući Vazmeno trodnevlje, kršćanska zajednica u misi Večere Gospodnje proživljava događaje s Posljednje večere. U Dvorani posljednje večere Otkupitelj je želio unaprijed naznačiti, u sakramentu kruha i vina koji se pretvaraju u njegovo tijelo i krv, žrtvu svoga života, konačan dar sebe sama čovječanstvu. U pranju nogu ponavlja se gesta koju je on, budući da je ljubio svoje i ljubio ih do kraja (usp. Iv 13,1), učenicima ostavio kao znak ljubavi sve do smrti. Nakon mise Večere Gospodnje, liturgija poziva vjernike da zastanu u poklonstvu pred Presvetim Sakramentom, proživljujući Isusovu smrtnu borbu u Getsemaniju. Tako mogu bolje razumjeti otajstvo Velikog četvrtka koji uključuje veliki trostruki dar ministerijalnog svećeništva, Euharistije i zapovijedi ljubavi (agape).

Veliki petak, koji se spominje događaja što počinju Kristovom osudom na smrt razapinjanjem, dan je pokore, posta i molitve. U određeni čas kršćanska zajednica proživljava, uz pomoć Božje Riječi i liturgijskih čina, povijest ljudske nevjere božanskom naumu, te ponovno sluša dojmljiv izvještaj o bolnoj muci Gospodinovoj. Potom nebeskom Ocu upućuje dugačku "molitvu vjernih" koja obuhvaća potrebe Crkve i svijeta. Zajednica se potom klanja križu i pristupa Euharistiji, primajući svete prilike posvećene na misi Večere Gospodnje prethodnoga dana. Tumačeći Veliki petak, sveti Ivan Zlatousti primjećuje: "Prije je križ označavao prezrenost, no danas je on nada spasenja. Postao je doista izvorom beskrajnih dobara; oslobodio nas je zablude, otjerao je naše tmine, pomirio nas je s Bogom, od nas koji smo bili neprijatelji Božji načinio je svoje ukućane, od stranaca načinio nas je svojim bližnjima: ovaj je križ uništenje neprijateljstva, izvor mira, spremište našega blaga" (De cruce et latrone, I,1,4). Kako bi se s većim sudjelovanjem proživjela Otkupiteljeva muka, kršćanska je predaja razvila mnogostruke iskaze pučke pobožnosti, među kojima su poznate procesije Velikoga petka praćene dojmljivim obredima koji se ponavljaju svake godine. No, postoji i pobožna vježba Križnoga puta koja nam kroz cijelu godinu nudi mogućnost da još dublje urežemo u svoju dušu otajstvo križa. Mogli bismo reći, koristeći se izričajem svetog Leona Velikog, da nas Križni put odgaja da "raspetoga Krista gledamo očima srca, tako da u njegovu tijelu prepoznamo svoje vlastito tijelo" (Disc. 15 o muci Gospognjoj). Upravo je u tome prava mudrost kršćanina.

Velika subota dan je kad liturgija ostaje u šutnji i kad su kršćani pozvani zadržati nutarnju sabranost, što je često teško postići u ovo naše doba, da bi se tako bolje pripravili za Vazmeno bdijenje. U mnogim se zajednicama organiziraju duhovne vježbe i susreti marijanske molitve, ne bi li se tako gotovo sjedinili s Majkom Otkupiteljevom koja dršćućim pouzdanjem iščekuje uskrsnuće raspetoga Sina. Konačno, u Vazmenom bdijenju veo tuge, koji obavija Crkvu zbog smrti i ukopa Gospodinova, bit će razderan pobjednim kliktajem: Krist je uskrsnuo i zauvijek je pobijedio smrt! Moći ćemo tada doista shvatiti otajstvo križa i da "Bog stvara čudesa i u nemogućem - kao što piše jedan drevni autor - ne bi li se shvatilo da samo on može učiniti ono što hoće. Od svoje smrti naš život, od svojih rana naše ozdravljenje, od svoga pada naše uskrsnuće, od svoga silaska naš uzlazak" (Anonimo Quartodecimano). Pokrenuti još čvršćom vjerom, u srcu Vazmenoga bdijenja primit ćemo novokrštenike i obnoviti obećanja svoga krštenja. Iskusit ćemo tako da je Crkva uvijek živa, lijepa i sveta, jer je utemeljena na Kristu koji, uskrsnuvši, više ne umire.

Draga braćo i sestre, Vazmeno otajstvo što nam ga Sveto trodnevlje omogućuje proživjeti, nije samo uspomena, nego sadašnja stvarnost: Krist i danas svojom ljubavlju pobjeđuje grijeh i smrt. Zlo, u svim svojim oblicima, nema posljednju riječ. Konačna je pobjeda Kristova! Ako smo s njime spremni trpjeti i umrijeti, podsjeća nas sveti Pavao u Vazmenom bdijenju, njegov život postaje naš život (usp. Rim 6,9). Na toj sigurnost stoji i gradi se naše kršćansko postojanje. Zazivajući zagovor Blažene Djevice Marije, koja je slijedila Isusa na putu njegove muke i križa te ga obgrlila nakon skidanja s križa, svima vama želim da pobožno sudjelujete u Vazmenom trodnevlju te zajedno sa svojim najdražima uživate radost Uskrsa.

Papin pozdrav hrvatskim hodočasnicima na hrvatskom:

Srdačno pozdravljam sve hrvatske hodočasnike, a osobito mlade iz Splita! U ovim svetim danima osjetite veličinu ljubavi koju nam je iskazao Sin Božji ustanovom Euharistije i svećeništva, svojom pregorkom mukom i smrću na križu, te svojim slavnim uskrsnućem. Zahvalite mu pouzdanom vjerom i vjernom ljubavi. Hvaljen Isus i Marija!