 |
KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.
NA OPĆOJ AUDIJENCIJI
Srijeda, 19. prosinca 2007.
Božić, izraz nade svega čovječanstva
Draga braćo i sestre!
Ovih dana, dok se približavamo velikom blagdanu Božića, liturgija nas potiče da
se još intenzivnije pripremimo, donoseći pred nas mnoge biblijske tekstove
Staroga i Novoga zavjeta, koji nam pomažu da možemo dobro shvatiti smisao i
vrijednost ovoga godišnjeg slavlja. Ako nas s jedne strane Božić navodi da se
spomenemo nevjerojatnoga čuda rođenja jedinorođenoga Sina Božjega od Djevice
Marije u betlehemskoj špilji, s druge nas strane potiče da, bdijući i moleći,
iščekujemo toga istoga našega Otkupitelja koji će u posljednji dan "doći suditi
žive i mrtve". Došašće je dakle po sebi vrijeme bdjenja u iščekivanju: potiče
nas da ponovno proživimo ono ozračje iščekivanja oslobođenja i spasenja, koje je
kroz mnogo godina proživljavao židovski narod, onog iščekivanja što su ga
proroci održavali živim svojim nadahnutim riječima utjehe i nade. Istodobno,
došašće nas upućuje da se ponovno u duhu susretnemo s Marijinom i Josipovom
uznemirenošću u mjesecima, danima i satima koji su prethodili čudesnom rođenju
Isusovu.
Doista, znamo da je čitavo ljudsko postojanje iščekivanje koje, za nas kršćane,
pokreće evanđeoska nada. Za Kristova učenika to mora biti nutarnji stav s kojim
valja neprestano živjeti u još većem raspoloženju srca da prihvati "Gospodina
koji dolazi". Djetešce kojem su se prije nekih dvije tisuće godina poklonili
pastiri u jednoj špilji u betlehemskoj noći, neumorno nas nastavlja pohađati u
svakodnevnom životu, dok smo se kao hodočasnici zaputili prema kraljevstvu. Na
taj način kršćaninovo iščekivanje postaje izraz nade čitavoga čovječanstva koje
ponekad čak i nesvjesno žudi za spasenjem što ga nam ga samo Bog može dati. To
je iščekivanje obilježeno neprestanom molitvom, kao što se to dobro vidi u
osobito dojmljivom nizu molitvenih zaziva koji su nam kroz ove dane božićne
devetnice predloženi kako u misi, u pjesmi uz Evanđelje, tako i u slavlju
Večernje prije hvalospjeva Veliča. Mislim tu na poznate antifone, sve izrečene u
vokativu, kojima se Crkva obraća Onome koji ima doći, zazivajući ga posebnim
naslovima koji sažimlju zajedničko iščekivanje naroda za potrebnim mirom i
spasenjem, a uzdižu se u nebo iz svakoga kraja svijeta. Poput drevnoga Izraela,
i crkvena zajednica progovara u ime svih ljudi dobre volje te zaziva dolazak
Spasiteljev nazivajući ga Mudrošću Svevišnjem iz usta vječnih izvire, vođom doma
Izraelova, korijenom Jesejevim, ključem Davidovim, izlazećom zvijezdom, suncem
pravde, kraljem sviju naroda, Emanuelom, Bogom s nama.
Svaki od ovih zaziva sadrži molitvu upravljenu Iščekivanome naroda da ubrza svoj
dolazak i donese spas svijetu. Zazivati dar rođenja obećanoga Spasitelja znači
međutim i zauzeti se u pripravljanju njegova puta, u pripremanju dostojnoga
prebivališta ne samo oko nas, nego posebice u našoj duši. Dozvoljavajući da nas
vodi evanđelist Ivan, nastojmo stoga ovih dana usmjeriti svoj um i svoje srce
vječnoj Riječi (Logosu), Osobi - Riječi koja je postala tijelom i od čije smo
punine primili milost na milost (usp. 1,14.16).
Sabori prve Crkve tražili su izraze koji bi mogli izreći otajstvenu, veliku,
neočekivanu i uvijek neizrecivu stvarnost: u vremenu vječni Sin Božji postao je
Sin Marijin; On koji je rođen od Oca odvijeka postao je u povijesti čovjek
zahvaljujući Djevici Mariji; pravi Sin Božji istodobno je i pravi Sin čovječji.
Danas, u našem sekulariziranom svijetu, ovi pojmovi čini se kao da više ne
vrijede mnogo. Radije ih se ignorira ili ih se drži nepotrebnima za život pod
izlikom da su toliko daleki da ih se zapravo ne može prevesti uvjerljivim
riječima koje bi nešto značile. Usto, raširilo se takvo poimanje tolerancije i
pluralizma prema kojem vjerovati da se Istina doista objavila izgleda čak kao
napad na toleranciju i na slobodu čovjeka. Međutim, poništi li se istina, ne
postaje li čovjek biće bez smisla? Ne prisiljavamo li sebe same i čitav svijet
na prianjanje uz prazan relativizam?
Koliko li je dakle važno snažno isticati otajstvo spasenja što ga sa sobom nosi
slavlje Kristova rođenja! U Betlehemu se svijetu objavilo Svjetlo koje
osvjetljava naš život; objavljen nam je Put koji nas vodi prema punini našega
čovještva. Ako se ne priznaje da je Bog postao čovjekom, koji je smisao
slavljenja Božića? Moramo ponajprije mi kršćani s dubokim i proživljenim
uvjerenjem isticati istinu o Kristovu rođenju, da pred svima posvjedočimo svijet
o nečuvenu daru koji je bogatstvo ne samo za nas, nego za sve. Odatle izvire i
obveza evangeliziranja koje je upravo prenošenja toga "eu-angeliona", te "dobre
vijesti." Na to podsjeća nedavno objavljeni dokument Kongregacije za nauk vjere
naslovljen Doktrinalna bilješka o nekim vidovima evangelizacije, koje vam želim
predložiti za razmišljanje i za osobno i zajedničko proučavanje.
Dragi prijatelji, u ovoj već neposrednoj pripravi za Božić molitva Crkve postaje
još zauzetija da se tako ostvare nade mira i spasenja koji su još uvijek tako
potrebni svijetu. Molimo Boga da ljubav pobijedi nad nasiljem, da sukobi
prepuste mjesto pomirenju, da se želja za ugnjetavanjem pretvori u želju za
praštanjem, pravednošću i mirom. Želje dobrote i ljubavi koje se ovih dana
razmjenjuju neka obuhvate sva područja našega svakodnevnog življenja. Mir neka
bude u našim srcima, da se otvore djelovanju milosti Božje. Mir neka prebiva u
obiteljima te one mognu sjedinjene provesti Božić pred jaslicama i drvcem
urešenim svjetlom. Poruka solidarnosti i prihvaćanja koja proizlazi iz Božića
neka pridonese stvaranju veće osjetljivosti za stare i nove oblike siromaštva,
za opće dobro u kojemu smo svi pozvani sudjelovati. Svi članovi obiteljske
zajednice, osobito djeca, stariji, oni koji su slabiji, neka osjete toplinu ovog
blagdana, koja neka se potom proširi kroz sve dane godine.
Božić neka svima bude blagdan mira i radosti: radosti s rođenja Spasitelja,
Kneza mira. Poput pastira, hitamo već odsada prema Betlehemu. U srcu te svete
noći i mi ćemo tada moći motriti "novorođenče povijeno gdje leži u jaslama",
zajedno s Marijom i Josipom (Lk 2,12.16).
Molimo Gospodina da otvori našu dušu te mognemo ući u otajstvo njegova Božića.
Marija, koja je darovala svoje djevičansko krilo Božjoj Riječi, koja ga je
promatrala kao djetešce u svojim majčinskim rukama, i koja ga i dalje svima nudi
kao Otkupitelja svijeta, neka nam pomogne da nam nadolazeći Božić bude prigoda
za rast u poznavanju Krista i u ljubavi prema njemu. To je i želja što je s
ljubavlju upućujem svima vama ovdje prisutnima i vašim obiteljima, kao i svima
koji su vam dragi.
Sretan Božić svima!
|