KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.

NA OPĆOJ AUDIJENCIJI

Srijeda, 2. siječnja 2008.

Bogomajčinstvo Marijino

Draga braćo i sestre!

Drevni oblik blagoslova, koji se nalazi u Knjizi Brojeva, glasi ovako: "Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv ti bude! Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!" (Br 6,24-26). Ovim riječima što nam ih je jučerašnje bogoslužje, prvoga dana u godini, ponovno predložilo za slušanje, htio bih izreći svoje srdačne čestitke vama, ovdje prisutnima, kao i svima koji su mi tijekom ovih božićnih blagdana dostavili izraze svoje duhovne blizine ispunjene ljubavlju.

Jučer smo proslavili svečani blagdan Marije, Majke Božje. Bogorodice, Theotokos, naslov je koji je službeno nadjenut Mariji u 5. stoljeću, točnije na Efeškom saboru 431., no on je potvrđen u pobožnosti kršćanskoga naroda već od 3. stoljeća, u ozračju oštrih rasprava toga doba o Kristovoj osobi. Tim se naslovom htjelo istaknuti da je Krist Bog i da se doista rodio kao čovjek od Marije: tako je očuvano njegovo jedinstvo kao pravog Boga i pravog čovjeka. Doista, kolikogod se činilo da se rasprava vrtjela oko Marije, ona se u svojoj biti odnosila na Sina. Želeći sačuvati puno Isusovo čovještvo, neki su oci predlagali umjereniji naslov: umjesto naslova Theotokos, oni su predlagali naslov Christotokos, Kristorodica. To je međutim s pravom viđeno kao prijetnja nauku o punom jedinstvu Kristova božanstva s njegovim čovještvom. Stoga je, nakon široke rasprave, na Efeškom saboru 431. godine, kako rekoh, svečano potvrđeno, s jedne strane jedinstvo dviju naravi, one božanske i one ljudske, u osobi Sina Božjega (usp. DS, br. 250), a s druge strane zakonitost pridavanja Djevici naslova Theotokos, Bogorodica (isto., br. 251).

Nakon ovog sabora nastala je prava eksplozija marijanske pobožnosti te su izgrađene brojne crkve posvećene Majci Božjoj. Među njima istaknuto mjesto zauzima bazilika Svete Marije Velike ovdje u Rimu. Ovaj nauk koji se odnosi na Mariju, Majku Božju, našao je potom svoju potvrdu i na Kalcedonskom saboru (451.) na kojem je proglašeno da je Krist "pravi Bog i pravim čovjek (...) rođen radi nas i radi našega spasenja od Marije, Djevice i Majke Božje, u svome čovještvu" (DS, br. 301). Kao što je poznato, Drugi vatikanski sabor sabrao je u jednoj glavi, onoj osmoj, Dogmatske konstitucije o Crkvi Lumen gentium, nauk o Mariji, potvrđujući njezino božansko majčinstvo. Ta glava naslovljena je: "Blažena Djevica Marija Bogorodica u misteriju Krista i Crkve".

Naslov Bogorodice, tako duboko povezan s božićnim blagdanima, temeljni je stoga naziv pod kojim zajednica vjernika, mogli bismo reći, oduvijek časti Blaženu Djevicu. On dobro izriče Marijino poslanje u povijesti spasenja. Svi drugi naslovi koji se pridaju Majci Božjoj svoje utemeljenje nalaze u njezinu pozivu da bude Majka Otkupiteljeva, ljudsko stvorenje izabrano od Boga za ostvarenje nauma spasenja u čijem je središtu veliko otajstvo utjelovljenja božanske Riječi. Ovih blagdanskih dana zastajali smo kako bismo u jaslicama promatrali prikaz Isusova rođenja. U središtu toga prizora nalazimo Djevicu Majku koja Djetešce Isusa nudi da ga motre svima koji se dolaze pokloniti Spasitelju: pastirima, siromašnim stanovnicima Betlehema, mudracima koji su pristigli s Istoka. Kasnije, o blagdanu Prikazanja Gospodinova koji ćemo proslaviti 2. veljače, bit će starac Šimun i proročica Ana ti koji će iz ruku Majke primiti maleno Dijete i pokloniti mu se. Pobožnost kršćanskoga naroda uvijek je smatralo Isusovo rođenje i bogomajčinstvo Marijino dvama vidicima jednog te istog otajstva utjelovljenja Riječi.

Iz naslova Bogorodice izvode se svi drugi naslovi kojima Crkva časti Blaženu Djevicu. Mislimo na povlasticu Bezgrešnog začeća, to jest na to da je ona oslobođena grijeha od svoga začeća: Marija je bila očuvana od svake ljage grijeha jer je morala biti Majkom Otkupiteljevom. Isto vrijedi i za naslov U nebo uznesena: nije mogla biti podložna raspadanju koje proizlazi iz istočnoga grijeha ona koja je rodila Spasitelja. I jedinstveno i neponovljivo mjesto što ga Marija zauzima u zajednici vjernika izvodi se iz njezina temeljnog poslanja da bude Majka Otkupiteljeva. Upravo kao takva, Marija je i Majka mističnoga Tijela Kristova, to jest Crkve. 21. studenoga 1964. Pavao VI. svečano je Mariji pridao naslov Majke Crkve.

Upravo jer je Majka Crkve, Djevica je i Majka svakome od nas koji smo udovi mističnoga Tijela Kristova. S križa Isus je povjerio Majku svakome svome učeniku, a u isto je vrijeme povjerio i svakoga svoga učenika ljubavi svoje Majke. Evanđelist Ivan zaključuje taj kratki ali dojmljivi izvještaj riječima: "I od toga časa uze je učenik k sebi" (Iv 19,27). Preveden doslovnije, ovaj bi izričaj glasio: primio ju je "među svoje vlastito", čuvao ju je "među svojim najdragocjenijim." Dakle, u najuzvišenijem trenutku dovršenja mesijanskoga poslanja, Isus svakome od svojih učenika ostavlja, kao dragocjenu baštinu, samu svoju Majku, Djevicu Mariju.

Draga braćo i sestre, ovih prvih dana godine pozvani smo pozorno razmišljati o značaju prisutnosti Marijine u životu Crkve i u svome osobnom životu. Povjerimo se njoj da vodi naše korake ovim novim vremenskim razdobljem koje na Gospodin daruje da proživimo, te da nam pomogne da budemo istinski prijatelji njezina Sina i odvažni graditelji njegova Kraljevstvu u svijetu. Sretna nova godina svima! Čestitka je to koju želim uputiti vama ovdje prisutnima i vašim najdražima na ovoj prvoj općoj audijenciji u 2008. godini. Neka nova godina, započeta pod znakom Djevice Marije, učini da još življe osjetimo njezinu majčinsku prisutnost, tako da, podržani i utješeni Djevičinom zaštitom, mognemo obnovljenih očiju motriti lik njezina Sina Isusa i hitro hoditi putovima dobra.

Još jednom, sretna nova godina svima!