 |
KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.
NA OPĆOJ AUDIJENCIJI
Srijeda, 12. kolovoza 2009.
Gospa je majka svećenika
Draga braćo i sestre!
Uoči svetkovine Uznesenja Blažene Djevice i u kontekstu Svećeničke godine, danas
želim govoriti o Mariji, majci svećenika. Gospa je majka svećenika jer je Majka
Krista, jedinstvenoga, vrhovnog i vječnog svećenika novog saveza. Majčinska
uloga koju ona ima u životu svakog prezbitera proizlazi, prije svega, upravo iz
povezanosti koju je nebeski Otac uspostavio između Nje i Kristova svećeništva.
Pristavši pri anđelovu naviještenju postati majkom Mesije, Djevica iz Nazareta
je surađivala u ostvarenje misterija utjelovljenja. Upravo snagom utjelovljenja,
Sin Božji postao je svećenik, potpuno predan svojem otkupiteljskom poslanju. I
Crkva, od samih svojih početaka, prepoznala je zasebnu ulogu koju Marija zauzima
u providonosnom naumu spasenja svijeta, časteći je i zazivajući je kao Majku
Sina Božjeg koji je postao čovjekom, Mater Salvatoris.
Sa svoga križa, umirući Spasitelj proglasio je duhovno i sveopće Marijino
majčinstvo, izabravši kao uzor s tim povezanog duhovnog sinovstva ljubljenog
učenika, svetog Ivana, poznatim novozavjetnim riječima: "Evo ti majke!" (Iv 19,
27). Učinivši svoju Majku darom za sve ljude, Isus ju je htio osobito povjeriti
svojim učenicima, svećenicima, koji su više od drugih pozvani uzeti je "k sebi"
(isto). Uzeti sebi Mariju, znači za svećenike uključiti nju u dinamizam
cjelokupne svoje egzistencije i u sve ono što sačinjava obzor vlastitog
apostolata. Shvaća se stoga kako osobiti odnos majčinstva koji postoji između
Nje i prezbitera predstavlja prvi izvor i temeljni razlog zbog kojeg ona prema
svakom od njih gaji osobitu ljubav. Dva su razloga tomu: jer su sličniji no
drugi Isusu, najvećoj ljubavi njezina srca, i zato što su i oni, poput Nje,
uključeni u poslanje proglašavanja, svjedočenja i darivanja Krista svijetu. Po
vlastitom poistovjećivanju i sakramentalnom suobličavanju Isusu, Sinu Božjem i
Marijinu, svaki svećenik, koji je alter Christus, može postati i mora se
osjećati doista ljubljenim sinom te veoma uzvišene i ponizne Majke.
Drugi vatikanski koncil poziva svećenika da promatraju Mariju kao savršeni uzor
svoga života, zazivajući je kao "Majku Vrhovnog i Vječnoga Svećenika, Kraljicu
apostola i zaštitnicu svoje službe". I prezbiteri je trebaju – nastavlja Koncil
– "sinovskom odanošću i štovanjem častiti i ljubiti" (usp. Presbyterorum ordinis,
18). Sveti arški župnik volio je ponavljati: "Isus Krist nakon što nam je dao
sve ono što nam je mogao dati, želi nama sada ostaviti ono što mu je
najdragocjenije, to jest svoju svetu Majku" (B. Nodet, Il pensiero e l'anima del
Curato d'Ars, Torino 1967., str. 305). Ako to vrijedi za svakog kršćanina,
vrijedi još više za svećenike. Draga braćo i sestre, molimo zato da Marija učini
sve svećenike suobličenima slici njezina Sina Isusa i čuvarima neprocjenjiva
blaga njegove ljubavi dobrog Pastira. Marijo, Majko svećenika, moli za nas!
|