GOVOR PAPE IVANA PAVLA II. PRIGODOM MOLITVE KRALJICE NEBA, Sarajevo 13 travnja 1997.

PRVO APOSTOLSKO PUTOVANJE PAPE IVANA PAVLA II.
U BOSNU I HERCEGOVINU (12.-13. TRAVNJA 1997.)

GOVOR PAPE IVANA PAVLA II. PRIGODOM MOLITVE
KRALJICE NEBA

Stadion Koševo, Sarajevo
13 travnja 1997.

“Draga braćo i sestre!

1. Na završetku ovoga svečanoga misnoga slavlja, dok se, prema starome i vrlo lijepome običaju, diljem svijeta s molitvom Kraljice neba uzdižu pohvale u čast Presvetoj Bogorodici, moja misao zajedno s molitvom leti po svemu ovome području na kojemu žive Južni Slaveni zajedno s drugim narodima. Kršćane ovih zemalja povezuje jedna vrlo značajna crta: duboka pobožnost i velika ljubav prema Bogorodici Mariji.

S osobitom se zahvalnošću Bogu sjećam pohoda Albaniji ostvarena u travnju 1993., zatim Hrvatskoj u rujnu 1994. i Sloveniji u svibnju prošle godine. I dok se moj boravak u Sarajevu i Bosni i Hercegovini bliži kraju, želim srdačno pozdraviti svekolika pučanstva susjedne Savezne Republike Jugoslavije, koja već toliko vremena želim pohoditi i koje pratim svojom molitvom i svojom solidarnošću u njihovim teškoćama i nadama. S najboljim se željama obraćam i pučanstvu bivše jugoslavenske republike Makedonije za koje molim Gospodina da mu udijeli mir i napredak.

2. Sveta Stolica u ovim krajevima, jednako kao i u svim drugim dijelovima svijeta, promiče poštivanje jednakoga dostojanstva svih naroda i njihovo pravo da slobodno biraju vlastitu budućnost. Sveta Stolica se istodobno zalaže za očuvanje svih područja uzajamne solidarnosti, u ozračju miroljubivoga i civiliziranoga suživota. Sve to zahtijeva odvažnost dalekovidnosti i strpljivost malih koraka, kako bi duh iskrena i konstruktivna dogovaranja cvao i donosio obilne plodove. Ozračje mira i uzajamna poštivanja jedini je put koji vodi k vrlo djelotvornom suzbijanju razjarenih nacionalizama što su u prošlosti i nedavno uzrokovali toliku tugu i toliku štetu.

Ovi krajevi, u kojima su Istok i Zapad osjetili svu težinu napora oko dijaloga i međusobne suradnje, postali su znak našega stoljeća ispunjena razočaranjima, ali jednako tako i bogata nadama za čitavu Europu.

3. Neka iz Sarajeva, grada što je postao znak ovoga, 20. stoljeća koje je već na izmaku, do svih europskih naroda dopre poziv na solidarno zalaganje na putu mira! Neka s novim tisućljećem, koje je već na vratima, odrješitom odlučnošću započne izgradnja doba civiliziranoga rasta u slozi, uz udio posebnih darova kojima je Bog, Otac i Gospodar svih naroda, svaku naciju obdario kroz njezinu povijest.

To je žarka želja mojega srca koju s vama zajedno s pouzdanjem povjeravam Mariji, Kraljici Mira, obraćajući joj se uobičajenom molitvom vazmenoga vremena.”