PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI NA SVETKOVINU
UZNESENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE NA NEBO

15. kolovoza 2009.

Upravimo pogled prema Gospi

Draga braćo i sestre!

Usred mjeseca kolovoza, koji je vrijeme praznika za mnoge obitelji, kao i za mene, Crkva slavi svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice. Povlaštena je to prigoda za meditiranje o krajnjem smislu našeg života. U tome nam pomaže današnja liturgija koja nas poziva živjeti u ovome svijetu usmjereni k vječnim dobrima, kako bismo bili dionici iste Marijine slave, iste radosti naše Majke (usp. Zborna molitva). Upravimo, stoga, pogled prema Gospi, Zvijezdi nade, koja prosvjetljuje naš zemaljski put, nasljedujući primjer svetaca i svetica koji su se njoj utjecali u svakoj prigodi. Poznato vam je da slavimo Svećeničku godinu u spomen na svetog arškog župnika. Želio bih stoga iz misli i svjedočanstava toga svetog seoskog župnika izvući neke poticaje za razmišljanja koji mogu pomoći svima nama, a na osobit način nama svećenicima, oživjeti ljubav i štovanje prema Presvetoj Djevici.

Životopisci svjedoče da je sveti Ivan Maria Vianney govorio o Gospi s pobožnošću i istodobno s povjerenjem i neposrednošću. "Sveta Djevica – običavao je ponavljati – je bez ljage, urešena svim krepostima koji je čine tako lijepom i ugodnom Presvetome Trojstvu (B. Nodet, Il pensiero e l'anima del Curato d'Ars, Torino 1967, str. 303). Nadalje: "Srce te dobre Majke sama je ljubav i milosrđe, ne želi ništa drugo već nas vidjeti sretne. Dovoljno je samo Njoj se obratiti da bismo bili uslišani" (ondje, 307). Iz ovih izraza proizlazi žar svećenika, koji, nošen apostolskom čežnjom, rado govori o Mariji vjernicima, i čini to neumorno. I jedan teški misterij kao što je to današnji misterij Uznesenje, on je umio predstaviti djelotvornim slikama, primjerice ovako: "Čovjek je bio stvoren za nebo. Đavao je slomio ljestve koje onamo vode. Naš je Gospodin, svojom Mukom, napravio druge… Presveta Djevica je na vrhu ljestava i drži ih s obje ruke" (isto).

Sveti arški župnik je bio privučen prije svega Marijinom ljepotom, koja dolikuje Bezgrešnoj, jedinom stvorenju začetom bez sjene grijeha. "Sveta Djevica – govorio je – je ono lijepo stvorenje koje nije nikada ozlovoljilo dobroga Boga" (ondje, 306). Kao dobri i vjerni pastir, on je pružio prije svega primjer, također u toj sinovskoj ljubavi prema Isusovoj Majci, koja ga je privlačila ka nebu. "Kada ne bih otišao u nebo – vapio je – kako bih samo bio žalostan! Ne bih nikada vidio Svetu Djevicu, to tako lijepo stvorenje" (ondje, 309). Posvetio je više put svoju župu Gospi, preporučujući osobito majkama da joj posvete svoju djecu. Draga braćo i sestre, neka nas preplave osjećaji svetog arškog župnika. I sa istom vjerom obratimo se Mariji na nebo uznesenoj, povjeravajući joj na osobit način svećenike iz cijeloga svijeta.