PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI
Nedjelja, 16. studenoga 2008.
Kristovi se darovi umnaaju darivanjem
Draga braćo i sestre!
Boja riječ ove pretposljednje nedjelje liturgijske godine poziva da budemo budni i radišni u očekivanju povratka Gospodina Isusa Krista na kraju vremena. U evanđelju smo čuli poznatu prispodobu o talentima, koju donosi sveti Matej (25,14-30). "Talent" je bila jedina drevna rimska moneta velike vrijednosti i upravo zbog popularnosti te prispodobe postala je sinonim za osobne darove, na kojima je svatko pozvan raditi kako bi donijeli svoj rod. Tekst govori o čovjeku koji "polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak" (Mt 25,14). Čovjek iz prispodobe predstavlja samoga Krista, sluge su učenici a talenti su darovi koje im Isus povjerava. Zato ti darovi, osim svojih prirodnih osobina, predstavljaju i bogatstva koja nam je Gospodin Isus ostavio u baštinu, kako bismo ih mi umnoili: njegovu riječ, koja je poput sjemena poloena u svetome evanđelju; krštenje, koje nas obnavlja u Duhu Svetom; molitvu – "Oče naš" – koju uzdiemo Bogu kao sinovi ujedinjeni u Sinu; njegovo oproštenje, koje nam je zapovjedio nositi svima; sakrament Njegova rtvovanog Tijela i njegove prolivene Krvi. Riječju: Boje kraljevstvo, koje je On sam, prisutan i iv među nama.
To je blago koje je Isus povjerio svojim prijateljima, na kraju svoga kratkog zemaljskog ivota. Današnja prispodoba ustraje na nutarnjem stavu kojim treba prihvatiti i vrednovati taj dar. Pogrešan stav je strah: sluga koji se boji svoga gospodara i plaši njegova povratka skriva novac pod zemlju i ovaj ne daje nikakvog roda. To se događa, primjerice, s onima koji nakon što su primili krštenje, pričest i potvrdu te darove pokapaju ispod pokrova predrasuda, ispod lane slike Boga koja čovjeka onesposobljava za vjeru i djela, tako da ovaj na kraju iznevjeri Gospodinova očekivanja. Ali ta usporedba još više ističe dobre plodove koje su donijeli učenici koji, sretni zbog primljenog dara, nisu ga sakrili sa strahom i ljubomorom, već su ga oplodili dijeleći ga i dajući ga drugima. Da, ono što nam je Krist dao umnaa se darivanjem! To je blago stvoreno zato da se potroši, uloi, dijeli sa svima, kao što nas uči onaj veliki upravitelj Isusovih darova – apostol Pavao.
Evanđeosko učenje, koje nam današnja liturgija nudi, imalo je utjecaja također na povijesno-društvenom planu, potičući u kršćanskim narodima aktivni i poduzetnički mentalitet. Ali središnja se poruka odnosi na duh odgovornosti kojim treba prihvatiti Boje kraljevstvo: odgovornosti prema Bogu i prema čovjeku. Taj stav srca savršeno utjelovljuje Djevica Marija koja, primivši najdragocjeniji od svih darova, samoga Isusa, ponudila ga je svijetu beskrajnom ljubavlju. Nju molimo da nam pomogne da budemo "sluge dobre i vjerne", kako bismo mogli jednoga dana uzmogli postati dionici "radosti našega Gospodina".
Nakon Angelusa
Idući petak, 21. studenoga, na liturgijski spomen Prikazanja Blaene Djevice Marije u hramu, obiljeava se Dan pro Orantibus, za klauzurne redovničke zajednice. Zahvaljujemo Gospodinu za sestre i braću koji su prigrlili to poslanje, posvećujući se potpuno molitvi i ive od onoga što primaju od providnosti. Molimo za njih i za nova zvanja i trudimo se pomagati samostane u materijalnim potrebama. Draga braćo i sestre, vaša prisutnost u Crkvi i svijetu je nuna. Blizu sam vam i od srca vas blagoslivljam!
U Milanskoj nadbiskupiji i drugim zajednicama ambrozijskog obreda na ovu nedjelju počinje vrijeme došašća. Upućujući im poseban pozdrav, elim podsjetiti kako upravo danas stupa na snagu Novi ambrozijski lekcionar, to jest zbirka biblijskih čitanja toga drevnog i časnog liturgijskog obreda, obnovljena u svjetlu Drugoga vatikanskog koncila. Znakovito je da se to događa nakon Biskupske sinode posvećene Bojoj riječi. Neka ambrozijska Crkva, okrijepljena mudrošću i izobilnim bogatstvom Svetoga pisma, uzmogne uvijek hoditi u istini i ljubavi i pruati valjano svjedočanstvo za Krista, Riječ spasenja za ljude svih vremena.
Copyright © Dicastero per la Comunicazione - Libreria Editrice Vaticana