SALUTO DI GIOVANNI PAOLO II
AI PELLEGRINI CROATI

Giovedì, 3 febbraio 1983

Dragi moji Hrvati!
Hvaljen Isus i Marija!

Radostan sam, gospodine Kardinale, da sam mogao ispuniti Vašu želju da budete primljeni u audijenciju prije odlaska iz Rima zajedno sa Biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama i mnogobrojnim vjernicima hrvatima, koji su došli iz Zagreba i ostalih biskupija iz Jugoslavije i iz drugih zemalja u kojima žive vaši sunarodnjaci, koji su došli u Rim da prisustvuju obredima vašeg postavljanja za kardinala.

Bio sam radostan kada sam čuo da je vijest o visokom imenovanju podijeljeno vašoj osobi, Gospodine Kardinale, — što sa sobom nosi novu odgovornost u krilu sveopće Crkve — da je to imenovanje prouzročilo veliku radost ne samo u vašoj domovini, nego takodjer i kod svih Hrvata u inozemstvu, kao i medju svim katolicima u Jugoslaviji, a isto tako i kod ostalih vjerskih zajednica.

Vaša Uzoritost je izrazila svoje osjećaje, kada ste, pred oko mjesec dana, bili obaviješteni o mojoj odluci da céte biti uvršteni u kardinaliski Sveti Zbor, naglasili ste da to imenovanje ne samo znači moju osobnu sklonost prema vama, nego takodjer i znak poštovanja prema katoličkoi zajednici u Zagrebu, na čijoj nadbiskupskoj stolici vi ste naslijedili, iza kako ste bili bliz suradnuik obojice, cijenjenog Kardinala Alojzije Stepinca i pokojnog Kardinala Franje Šepera. Ono je takodjer znak poštovanja za cijelu Crkvu katoličku u Jugoslaviji, i posebno kao dar za cijelu Biskupsku Konferenciju.

Sve ove okolnosti bile su mi nazočne u času kada sam Vašu Uzoritost podignuo na čast Kardinala. Posebno, osim vaših osobnih sposobnosti i zasluga, htio sam počastiti staru povijest zagrebačke Stolice i svjedočanstvo, prošlo i sadašnje, katoličke zajednice u Hrvata, koji već tisuću tristo godina (1300) i u raznim situacijama je znala i znade i danas uzdržati živo i aktivno svjedočanstvo vjere u Krista, i privrženost Svetoj Stolici, izvršujući sa vjernošću preuzete obaveze svojih predaka u času kada su oni prihvatili krštenje.

U isto vrijeme sam mislio na katoličke zajednice drugih narodnosti u Jugoslaviji, čija vjerska povijest buji od dopuštenog ponosa kao primjer u službi Božje Crkve.

Poznata mi je sinovska odanost što ju hrvatski katolici nose prema Majci Bozjoj: Njoj sada upravljam svoje srce i svoje molitve, zajedno sa svima vama, moleći Njezinu stalnu zaštitu za vas Hrvate u Jugoslaviji i u inozemstvu i za sve katolike u Jugoslaviji, na čast Božju i na dobrobit Crkve, i za korist za opće dobro cijele zajednice.

S tim željama, podijeljujem od srca Vama, Gospodine Kardinale, cijenjenoj braći u Episkopatu i svim prisutnima moj Apostolski Blagoslov.

© Copyright 1983 - Libreria Editrice Vaticana