PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 1. veljače 2009.

Eutanazija je lažni odgovor na trpljenje

Draga braćo i sestre!

Ove godine, na nedjeljnim slavljima, liturgija nam predlaže meditirati nad tekstovima iz Evanđelja svetog Marka, čija je jedinstvena karakteristika takozvana „mesijanska tajna", to jest da Isus ne želi da za sada itko osim uske skupine učenika zna da je on Krist, Sin Božji. On tako u više navrata opominje kako apostole, tako i bolesne koje ozdravlja da nikome ne otkrivaju njegov identitet. Na primjer, evanđeoski ulomak ove nedjelje (Mk 1,21-28) izvješćuje o čovjeku opsjednutom zloduhom, koji iznenada poče urlati: „Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji". A Isus mu zaprijeti: „Umukni i izađi iz njega". I odmah, bilježi evanđelist, zao duh, uz zaglušujuće urlike, iziđe iz toga čovjeka. Isus ne izgoni zloduhe iz osoba, izbavljajući ih iz najgorega ropstva, već priječi samim zlodusima da otkriju tko je on. I insistira na toj „tajni" jer je u igri uspjeh samog njegovo poslanja, o kojem ovisi naše spasenje. Zna naime da će, da bi oslobodio čovječanstvo od vlasti grijeha, morati biti žrtvovan na križu kao pravi pashalni Jaganjac. Đavao ga, pak, pokušava ga od toga odvratiti i nagovoriti ga da postupi prema ljudskoj logici i bude moćni i uspješni Mesija. Kristov križ bit će đavlova propast i to je razlog zbog kojeg Isus ne prestaje učiti svoje učenike da će prije no što će ući u svoju slavu morati mnogo trpjeti, biti odbačen, osuđen i raspet (usp. Lk 24,26), budući je trpljenje sastavni dio njegova poslanja.

Isus trpi i umire na križu iz ljubavi. Na taj način, ako se dobro pogleda, dao je smisao našem trpljenju, smisao koji su mnogi muškarci i žene kroz povijest shvatili i ostvarili u vlastitom životu, tako da su i sred gorčina tjelesnih i duhovnih kušnji osjećali nepomućeni mir. Upravo je „snaga života u trpljenju" tema koju su talijanski biskupi izabrali za uobičajenu poruku povodom današnjeg Dana života. Od srca se pridružujem njihovim riječima, u kojima se osjeća ljubav pastirâ prema puku, i hrabrost naviještanja istine, odvažnost da se jasno, primjerice, kaže da je eutanazija lažni odgovor na dramu trpljenja, odgovor koji nije vrijedan čovjeka. Pravi odgovor ne može naime biti da se čovjeka usmrti, koliko god da ta smrt „slatka" bila, već da se svjedoči ljubav koja pomaže ljudski se uhvatiti u koštac s bolom i agonijom. U jedno budimo sigurni: nijedna suza, ni onoga koji trpi, ni onoga koji je uz njega, neće biti izgubljena pred Bogom.

Djevica Marija je čuvala u svom majčinskom srcu tajnu svoga Sina, s njim je podijelila bolni čas muke i raspeća, poduprta nadom u uskrsnuće. Njoj povjeravamo osobe koje trpe i one koji im svakodnevno pomažu, služeći životu u svakoj njegovoj fazi: roditelje, zdravstvene djelatnike, svećenike, redovnice, znanstvenike, dragovoljce i mnoge druge. Za sve njih molimo.

Nakon Angelusa:

Sutra ćemo slaviti liturgijski spomen Isusova prikazanja u hramu. Četrdeset dana nakon Isusova rođenja, Marija i Josip su ga poveli u Jeruzalem, držeći se propisa Mojsijeva zakona. Svaki je prvorođenac, naime, prema Pismima, pripadao Gospodinu te je bivao otkupljen jednom žrtvom. U tome se događaju očituje Isusovo posvećenje Bogu Ocu i, vezano uza nj, posvećenje Marije Djevice. Zato je moj ljubljeni prethodnik Ivan Pavao II. htio da taj blagdan, na koji mnoge posvećene osobe polažu ili obnavljaju svoje zavjete, postane Dan posvećenog života. Stoga ću se sutra popodne, na završetku mise kojom će predsjedati pročelnik Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, susresti u bazilici sv. Petra s posvećenim muškarcima i ženama prisutnima u Rimu. Pozivam sve da zahvale Gospodinu za dragocjeni dar te braće i sestara, i moliti od njega, po Gospinu zagovoru, mnoga nova zvanja, u različitosti karizmî kojima Crkva obiluje.