PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU KRALJICE NEBA U CASTELGANDOLFU
Uskrsni ponedjeljak, 17. travnja 2006.
Radost Uskrsa u zajedništvu s Marijom
Draga braćo i sestre, u svjetlu Vazmenog otajstva, što nam ga liturgija predlae za slavlje kroz cijeli ovaj tjedan, radostan sam što se ponovno susrećem s vama te vam ponavljam najljepši kršćanski navještaj: Krist je uskrsnuo, aleluja! Tipičan marijanski karakter ovih naših susreta potiče nas da doivimo duhovnu radost Uskrsa u zajedništvu s Blaenom Djevicom Marijom, razmišljajući kolika je morala biti njezina radost zbog Isusova uskrsnuća. U molitvi Kraljice neba, što se u ovom vazmenom vremenu izgovara umjesto Anđelova pozdravljenja, obraćamo se Djevici pozivajući je da se raduje, jer je Onaj kojega je u utrobi nosila uskrsnuo: "Jer koga si bila dostojna nositi, uskrsnu kako je rekao". Marija je u svome srcu čuvala "radosnu vijest" uskrsnuća, vrelo i tajnu istinske radosti i pravoga mira, što nam ga je pridobio Krist umrli i uskrsli, svojom rtvom kria. Molimo Mariju da, kao što nas je pratila kroz dane muke, nastavi voditi naše korake u ovo vrijeme duhovne radosti, kako bismo mogli još više rasti u znanju i ljubavi Gospodnjoj te postanemo svjedoci i apostoli Njegova mira.
U vazmenom ozračju, radostan sam što danas mogu s vama podijeliti i radost vrlo značajne obljetnice: prije 500 godina, točnije 18. travnja 1506., papa Julije II. poloio je kamen temeljac nove bazilike Sv. Petra, kojoj se čitav svijet divi u dojmljivom skladu njezinih oblika. elim se sa zahvalnošću sjetiti papa koji su zamislili tako izvanredno djelo nad grobom apostola Petra. S divljenjem mislim na umjetnike koji su pridonijeli svojim umijećem njezinoj izgradnji i urešavanju, kao što sam zahvalan i osoblju Radionice sv. Petra koje se znalački brine za odravanje i očuvanje tako jedinstvenog remekdjela umjetnosti i vjere. Neka radosna prigoda ove petstote obljetnice probudi u svim katolicima elju da budu "ivo kamenje" (1 Pt 2,5) za izgradnju svete Crkve, u kojoj sija "svjetlo Kristovo" (usp. Lumen gentium, 1), po ljubavi ivljenoj i svjedočenoj pred svijetom (usp. Iv 13,34-35).
Djevica Marija, koju u lauretanskim litanijama zazivamo kao "Causa nostrae laetitiae - uzrok naše radosti", neka nam postigne da uvijek osjećamo radost jer smo dijelom duhovne građevine Crkve, "zajednice ljubavi" rođene iz Kristova srca.
Copyright © Dicastero per la Comunicazione - Libreria Editrice Vaticana