PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Svi sveti, 1. studenog 2007.

Svi su pozvani na svetost

Draga braćo i sestre!

O današnjoj svetkovini Svih svetih naše srce, prelazeći granice vremena i prostora, širi se sve do nebeskih dimenzija. U počecima kršćanstva, članovi su se Crkve nazivali su se i "sveti". U Prvoj poslanici Korinćanima, primjerice, sveti Pavao obraća se "posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista" (1Kor 1,2). Kršćanin je doista već svet, jer ga krštenje sjedinjuje s Isusom i s njegovim vazmenim otajstvom, no istovremeno on mora i postati svet, suobličujući sve više s Njime. Ponekad se misli da je svetost neko povlašteno stanje rezervirano za malobrojne izabrane. U stvarnosti, postati svet zadatak je svakoga kršćanina, a mogli bismo reći, i svakoga čovjeka! Apostol piše da nas je Bog oduvijek blagoslovio i izabrao u Kristu "da budemo sveti i bez mane pred njim u ljubavi" (Ef 1,3-4). Sva ljudska bića stoga su pozvana na svetost koja se, u konačnici, sastoji od toga da žive kao djeca Božja, u onoj "sličnosti" s Njime u kojoj su i stvorena. Sva ljudska bića su djeca Božja, i svim moraju postati to što jesu, birajući zahtjevni put slobode. Bog sve poziva da postanu dijelom svetoga naroda. "Put" je Krist, Sin, Svetac Božji: nitko ne dolazi Ocu osim po Njemu (usp. Iv 14,6).

Mudrim izborom Crkva je odredila da jedan iza drugoga slijede blagdan Svih svetih i Spomen svih vjernih mrtvih. Našoj molitvi hvale Bogu i čašćenja blaženih duša koje nam danas liturgija predstavlja kao "veliko mnoštvo, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika" (Otk 7,9), pridružuje se zagovorna molitva za sve one koji su nam prethodili u prelasku s ovoga svijeta u život vječni. Njima ćemo sutra posvetiti na osobiti način svoju molitvu i za njih ćemo slaviti euharistijsku žrtvu. Doista, svakoga dana Crkva nas poziva da molimo za njih, prinoseći i svoja svagdanja trpljenja i patnje da bi oni, potpuno očišćeni, bili primljeni u uživanje vječnoga svjetla i mira u Gospodinu.

U središtu zajednice Svetih, sjaji Djevica Marija, "ponizna i najuzvišenija među stvorenjima" (Dante, Raj, XXXIII, 2). Stavljajući svoju ruku u njezinu, osjećamo se potaknutima da s više poleta hodimo putem svetosti. Njoj povjeravamo svoje svakodnevne napore i molimo je danas i za svoje drage pokojne, u gorljivoj nadi da ćemo se jednom naći svi zajedno, u slavnom općinstvu Svetih.