Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji

Nedjelja, 1. srpnja 2012.

 [Video]

Dvije razine Isusovih ozdravljenja

Draga braćo i sestre, na današnju nedjelju evanđelist Marko nam predstavlja izviješće o dva čudesna ozdravljenja koja je Isus učinio dvjema ženama: kćeri jednog od predstojnika sinagoge, koji se zvao Jair, i žene koja je bolovala od krvarenja (usp. Mk 5, 21-43). U ta su dva događaja prisutne dvije razine tumačenja. Jedno je čisto fizičko, Isus se priginje nad ljudsku patnju i ozdravlja tijelo: Isus je došao ozdraviti čovjekovo srce, dati mu spasenje i zauzvrat traži da vjeruje u njega. U prvom događaju, naime, na vijest da je Jairova kći umrla, Isus kaže predstojniku sinagoge: "Ne boj se! Samo vjeruj!" uzima ga sa sobom i odvodi tamo gdje je bila djevojčica i povika: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!" (r. 41). I ona se ustade i poče hodati. Sveti Jeronim u tumačenju tih riječi ističe Isusovu spasenjsku moć: "Djevojko, ustani zahvaljujući meni: ne svojom zaslugom, već po mojoj milosti. Ustani dakle zahvaljujući meni: to što si ozdravljena nije povezano s tvojim krepostima" (Omelie sul Vangelo di Marco, 3). Drugi događaj, ozdravljenje žene koja je bolovala od krvarenja, ponovno ističe kako je Isus došao osloboditi čitavog čovjeka. Naime, to se čudo odvija u dvije faze: najprije dolazi tjelesno ozdravljenje, ali ono je usko povezano s dubljim ozdravljenjem, onim koje daje Božju milost onome koji mu se otvori s vjerom. Isus kaže ženi: "Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!" (Mk 5, 34).

Ta su dva izviješća o ozdravljenju za nas poziv da se izdignemo iznad čisto ovozemaljskog i materijalističkog shvaćanja života. Od Boga molimo mnoga ozdravljenja od problemâ, od konkretnih potrebâ, i to je ispravno, ali ono što moramo uporno tražiti jest sve čvršća vjera, da Gospodin obnovi naš život, i čvrsto ufanje u njegovu ljubav, u njegovu providnost koja nas ne napušta.
Isusova pažljivost prema onima koji trpe doziva nam u pamet također sve one koji pomažu bolesnima nositi svoj križ, osobito liječnike, zdravstvene djelatnike i sve one koji pružaju duhovnu skrb u lječilištima. Oni su "zalihe ljubavi" koje donose radost i nadu onima koji trpe. U enciklici Deus caritas est sam iznio opažanje da u tom dragocjenom služenju treba prije svega imati profesionalnu stručnost – to je prvi i osnovni preduvjet – ali ona sama nije dovoljna. Posrijedi su, naime, ljudska bića koja trebaju čovještvo i pozornost srca: "Zbog toga, osim stručne osposobljenosti, tim je karitativnim djelatnicima nužna također i nadasve 'izobrazba srca': trebaju biti dovedeni do onog iskustva susreta s Bogom u Kristu koje će u njima pobuditi ljubav i njihovo srce otvoriti za drugoga" (31).
Molimo Djevicu Mariju da nas prati na našem putu vjere i naše zauzetosti da činimo konkretna djela ljubavi osobito prema onima koji su u potrebi i zazovimo njezin majčinski zagovor za našu braću koja trpe u tijelu i duhu.

© Copyright 2012 - Libreria Editrice Vaticana