Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji  

Nedjelja, 24. veljače 2013.

 [Video]

Molitva nije odvajanje od svijeta

Draga braćo i sestre!

Na drugu korizmenu nedjelju u liturgiji se uvijek čita ulomak iz Evanđelja o Gospodinovu preobraženju. Evanđelist Luka posebno ističe činjenicu da se Isus preobrazio dok je molio: Isus doživljava duboko iskustvo odnosa s Ocem tijekom svojevrsne duhovne obnove koju proživljava na visokoj gori u društvu Petra, Jakova i Ivana, trojice učenika koji su uvijek prisutni u događajima u kojima Učitelj očituje svoje božanstvo (Lk 5, 10; 8, 51; 9, 28). Gospodin, koji je malo prije toga nagovijestio svoju smrt i uskrsnuće (9, 22), daje učenicima predokus svoje slave. I u preobraženju, kao i u krštenju, razliježe se glas Oca nebeskog: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!" (9, 35). Prisutnost Mojsija i Ilije, koji predstavljaju Zakon i Proroke staroga Saveza, je veoma značajna: čitava povijest Saveza je upravljena k Njemu, Kristu, koji ostvaruje novi "Izlazak" (9, 31), ali ne prema obećanoj zemlji kao u Mojsijevo vrijeme, već prema Nebu. Petrov istup: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti" (9, 33) predstavlja nemogući pokušaj da se zaustavi to mistično iskustvo. Sveti Augustin to ovako tumači: "[Petar]… na gori… imao je Krista za hranu duše. Zašto bi morao silaziti dolje i vraćati se naporima i bolima, kada ga tu gore preplavljuju čuvstva svete ljubavi prema Bogu koja su mu nadahnjivala sveto vladanje?" (Govor 78,3).

Razmišljajući o tome ulomku iz Evanđelja, možemo iz njega izvući vrlo važno učenje. To je, prije svega, primat molitve, bez koje se čitav apostolski i karitativni rad svodi na puki aktivizam. U korizmi učimo dati pravo vrijeme osobnoj i zajedničkoj molitvi, koja daje polet našem duhovnom životu. Osim toga, molitva nije odvajanje od svijeta i njegovih proturječja, kao što je to Petar htio učiniti, već molitva potiče čovjeka da nastavi put, potiče ga na djelovanje. "Kršćanski se život", pisao sam u Poruci za ovu korizmu, "sastoji u stalnom usponu na 'brdo' susreta s Bogom a zatim silaženju među ljude, noseći ljubav i snagu koje nam taj susret daje, tako da svojoj braći i sestrama služimo istom onom ljubavlju kojom Bog ljubi" (br. 3).

Draga braćo i sestre, osjećam da je ova Božja riječ na poseban način upućena meni u ovom času moga života. Gospodin me zove "uspeti se na goru", da se još više posvetim molitvi i razmatranju. Ali to ne znači napustiti Crkvu, štoviše, ako to Bog traži od mene to je upravo zato da joj mogu nastaviti služiti s istim predanjem i ljubavlju kojom sam to činio do sada, ali na jedan način koji više odgovara mojoj dobi i mojim snagama. Zazovimo zagovor Djevice Marije: neka nam ona pomogne uvijek nasljedovati primjer Gospodina Isusa, u molitvi i djelatnoj ljubavi.

© Copyright 2013 - Libreria Editrice Vaticana