Index   Back Top Print

[ AR  - DE  - EN  - ES  - FR  - HR  - IT  - PL  - PT ]

PAPA FRANJO

ANGELUS

Trg Svetog Petra
Nedjelja, 15. siječnja 2023.

[Multimedia]

_________________________

 

Draga braćo i sestre, ugodnu vam nedjelju želim!

Evanđelje današnje liturgije (usp. Iv 1, 29-34) donosi svjedočanstvo Ivana Krstitelja o Isusu, nakon što ga je krstio u rijeci Jordanu. Ono glasi ovako: „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!“ (rr. 29-30).

Ta izjava, to svjedočanstvo, otkriva Ivanov duh služenja. Bio je poslan pripraviti put Mesiji i to je učinio ne štedeći samoga sebe. Ljudski gledano, moglo bi se pomisliti da će za to biti „nagrađen“, da će mu pripasti istaknuto mjesto u Isusovu javnom životu. Ali ne. Ivan, nakon što je izvršio svoje poslanje, zna ostati po strani, povlači se u drugi plan kako bi ustupio mjesto Isusu. Vidio je Duha kako silazi na njega (usp. rr. 33-34), pokazao je na nj kao na Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta i sada ga on sam ponizno sluša. Od proroka postaje učenik. Propovijedao je narodu, okupio učenike i dugo ih odgajao. Ipak, nijednog od njih ne veže uz sebe. I to je teško, ali to je znak pravog odgajatelja: ne vezati ljude za sebe. Ivan to čini: upućuje svoje učenike na Isusa. Ne zanima ga pridobivanje vlastitih sljedbenika, stjecanje ugleda i uspjeha, nego svjedoči i zatim se povlači, kako bi mnogi doživjeli radost susreta s Isusom. Mogli bismo reći: otvara vrata i odlazi.

Tim svojim duhom služenja, svojom sposobnošću da ustupi mjesto Isusu, Ivan Krstitelj nas uči nečem važnom: slobodi od navezanostî. Dà, zato što je lako navezati se na službe i položaje, na potrebu da nas drugi cijene, da nam se dodjeljuju priznanja i nagrade. I to, premda je nešto prirodno, nije dobro, zato što služenje uključuje besplatnost, brigu o drugima bez ikakvih koristi za sebe, bez skrivenih namjera, ne očekujući ništa zauzvrat. I za nas je dobro njegovati, poput Ivana, krepost povući se u pravom trenutku, svjedočeći da je referentna točka života Isus. Odstupiti, naučiti oprostiti se: obavio sam to poslanje, imao sam taj susret, povlačim se i prepuštam mjesto Gospodinu. Naučiti povući se, ne uzimati ništa zauzvrat.

Mislimo na to koliko je to važno za svećenika, koji je pozvan propovijedati i slaviti ne radi istaknute uloge (protagonizma) ili osobnog interesa, nego zato da prati druge ususret Isusu. Mislimo na to koliko je to važno za roditelje, koji odgajaju svoju djecu uz mnoge žrtve i odricanja, ali ih onda moraju pustiti da slobodno krenu svojim putem u poslu, u braku, u životu. Dobro je i pravo da roditelji i dalje osiguravaju svoju prisutnost govoreći svojoj djeci: „Nećemo vas ostaviti same“, ali diskretno, bez nametljivosti. Sloboda rasta. A isto vrijedi i za druga područja, kao što su prijateljstvo, bračni život, život u zajednici. Osloboditi se navezanostî vlastitog ega i znati se povući ima svoju cijenu, ali je vrlo važno: to je odlučujući korak za rast u duhu služenja, ne tražeći ništa zauzvrat

Braćo i sestre, pokušajmo se zapitati: jesmo li sposobni dati prostora drugima? Saslušati ih, ostaviti im slobodu, ne vezati ih za sebe tražeći priznanjâ? Pustiti im, ponekad, da govore. Ne govoriti: „Ma ti ništa ne znaš!“. Pustiti drugom da govori, dati im prostora. Privlačimo li druge Isusu ili sebi? Nadalje, slijedeći Ivanov primjer: znamo li se radovati činjenici da drugi idu svojim putem i slijede svoj poziv, čak i ako to uključuje malo odvajanja od nas? Radujemo li se, iskreno i bez zavisti, njihovim postignućima? To znači pustiti drugima da rastu.

Neka nam Marija, službenica Gospodnja, pomogne da se oslobodimo navezanostî, da ustupimo mjesto Gospodinu i napravimo mjesta za druge.

______________________________

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

od 18. do 25. siječnja održat će se tradicionalna Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Ovogodišnja tema preuzeta je iz Knjige proroka Izaije: „Učite se dobrim djelima: pravdi težite“ (1, 17). Zahvaljujmo Gospodinu koji vjerno i strpljivo vodi svoj narod prema punom zajedništvu, i molimo Duha Svetoga da nas prosvjetljuje i podupire svojim darovima.

Hod prema jedinstvu kršćana i hod sinodalnog obraćenja Crkve su povezani. Koristim zato ovu prigodu da najavim da će se u subotu 30. rujna ove godine, na Trg sv. Petra, održati Ekumensko molitveno bdjenje, kojim ćemo povjeriti Bogu radove XVI. redovne opće skupštine Biskupske sinode. Za mlade koji će doći na bdjenje bit će poseban program cijeli taj vikend, koji će prirediti Zajednica iz Taizéa. Već sada pozivam braću i sestre svih kršćanskih vjeroispovijesti da sudjeluju na tom okupljanju Božjeg naroda.

Braćo i sestre, ne zaboravimo mučenički ukrajinski narod, koji toliko pati! Budimo mu blizu svojim osjećajima, svojom pomoći, svojim molitvama

Pozdravljam od srca sve vas, Rimljane i hodočasnike koji ste se ovdje okupili. Poseban pozdrav španjolskim vjernicima iz Murcie kao i vjernike iz Sciacce na Siciliji. Neka pohod Petrovu grobu ojača vašu vjeru i vaše svjedočenje.

Svima želim ugodnu nedjelju. Ne zaboravite, molim vas, moliti za mene. Dobar tek i doviđenja.



Copyright © Dicastero per la Comunicazione - Libreria Editrice Vaticana