Draga braćo i sestre, dobar dan!

U današnjem se evanđelju govori o pozivu prvih učenika (usp. Mk 1, 14-20). Pozvati druge da se pridruže njegovu poslanju jedna je od prvih stvari koje Isus čini na početku svog javnog života: pristupa nekim mladim ribarima i poziva ih da ga slijede da ih „učini… ribarima ljudi“ (r. 17). I to nam govori nešto važno: Gospodin nas voli uključiti u svoje djelo spasenja, želi da radimo s njim, da budemo odgovorni i preuzmemo ulogu protagonista. Kršćanin koji nije aktivan, koji nije odgovoran u djelu naviještanja Gospodina i koji nije protagonist svoje vjere nije kršćanin ili, kao što je govorila moja baka, on je mekušac.

Bogu mi nismo potrebni za to, ali to čini, unatoč činjenici da to uključuje preuzimanje mnogih naših ograničenja: svi smo mi ograničeni, štoviše grešnici, a on preuzima taj teret na sebe. Pogledajmo, na primjer, koliko je strpljenja imao sa svojim učenicima: često nisu razumjeli njegovih riječi (usp. Lk 9, 51-56), ponekad se nisu slagali jedni s drugima (usp. Mk 10, 41), dugo nisu bili u stanju prihvatiti bitne vidove njegova propovijedanja, kao što je služenje (usp. Lk 22, 27). A ipak, Isus ih je izabrao i nastavio vjerovati u njih. To je važno, Gospodin nas je izabrao zato da budemo kršćani. A mi smo grešnici, činimo grijeh za grijehom, ali Gospodin nastavlja vjerovati u nas. To je divno.

Naime, donositi Božje spasenje svima bila je najveća sreća za Isusa, njegovo poslanje, smisao njegova dolaska među nas (usp. Iv 6, 38) ili, kao što On sam kaže, njegova hrana (usp. Iv 4, 34). A u svakoj riječi i djelu kojim se sjedinjujemo s njim, u prekrasnoj pustolovini davanja ljubavi, svjetlo i radost se množe (usp. Iz 9, 2): ne samo oko nas, nego i u nama. Navješćivati Evanđelje ne znači, dakle, gubiti vrijeme: to znači usrećivati sebe pomažući drugima da budu sretni; to znači oslobađati se od sebe samih pomažući drugima da budu slobodni; to znači postati boljima pomažući drugima da budu bolji!

Zapitajmo se dakle: zastanem li tu i tamo da se prisjetim radosti koja je rasla u meni i oko mene kad sam prihvatio poziv da upoznam i svjedočim Isusa? I kad molim, zahvaljujem li Gospodinu što me je pozvao da usrećujem druge? Na kraju: želim li svojim svjedočanstvom i svojom radošću pomoći nekome da osjeti kako je lijepo voljeti Isusa?

Neka nam Djevica Marija pomogne uživati u radosti Evanđelja.

_________________

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Naredni mjeseci dovest će nas do otvaranja Svetih vrata, čime ćemo započeti Jubilej. Molim vas da intenzivirate svoju molitvu kako biste se dobro pripremili proslaviti taj milosni događaj i iskusili snagu Božje nade. Zato danas započinjemo Godinu molitve, odnosno godinu posvećenu ponovnom otkrivanju velike vrijednosti i nasušne potrebe molitve u osobnom životu, u životu Crkve i svijeta. U tome će nam pomoći i priručnici koje će Dikasterij za evangelizaciju učiniti dostupnima.

Ovih dana posebno molimo za jedinstvo kršćana i nemojmo se umoriti upućivati zaziv Gospodinu za mir u Ukrajini, Izraelu i Palestini, kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta: uvijek su najslabiji ti koji trpe nedostatak. Mislim na malene, na mnogu ozlijeđenu i ubijenu djecu, na djecu koja su ostala bez njima dragih osoba, kojima su ukradeni snovi i budućnost. Osjetimo odgovornost moliti i graditi mir za njih!

S tugom sam primio vijest o otmici skupine ljudi na Haitiju, među kojima je i šest redovnica: usrdno tražeći njihovo oslobađanje, molim za društveni sklad u zemlji i pozivam sve na prekid nasiljâ, koja uzrokuju silnu patnju u tom dragom narodu.

Pozdravljam sve vas koji ste došli iz Rima, iz Italije i mnogih dijelova svijeta: posebno hodočasnike iz Poljske, Albanije, Kolumbije, studente s Instituta Pedro Mercedes iz Cuence (Španjolska), studente američkih sveučilišta koji studiraju u Firenci, skupinu članova Quinceañeras de Panama, svećenike i migrante iz Ekvadora, kojima jamčim svoje molitve za mir u njihovoj zemlji. Pozdravljam vjernike iz Massafre i Perugie; pripadnike Talijanske katoličke unije učitelja, upravitelja i trenera; članove izviđačke skupine Agesci Palmi.

Svima želim ugodnu nedjelju. Ne zaboravite, molim vas, moliti za mene. Dobar tek i do viđenja!