Draga braćo i sestre, dobar dan!

Nakon što je primio krštenje Isus započinje svoje propovijedanje te poziva prve učenike Šimuna – zvanog Petar –, Andriju, Jakova i Ivana (usp. Mt 4, 12-22). Promatrajući izbliza taj prizor iz današnjeg Evanđelja možemo si postaviti dva pitanja: jedno o trenutku u kojem Isus počinje svoje poslanje, a drugo o mjestu koje je izabrao za propovijedanje i poziva apostolâ. Zapitajmo se: kada započinje? gdje započinje?

Evanđelist nam prije svega kaže da Isus započinje svoje propovijedanje „čuvši da je Ivan predan“ (r. 14). To se, dakle, događa u trenutku koji se ne čini baš najboljim: Krstitelj je bio uhićen i stoga glavari narodni nisu previše spremni prihvatiti novost koju donosi Mesija. Riječ je o trenutku koji nalaže oprez, a upravo u tim mračnim okolnostima Isus počinje donositi svjetlo Radosne vijesti: „približilo se kraljevstvo nebesko!“ (r. 17).

I u našem osobnom i crkvenom životu katkad, zbog unutarnjih otpora ili okolnosti koje ne smatramo povoljnima, mislimo da nije pravi trenutak za navješćivanje evanđelja, za donošenje odluke, da učinimo neki izbor, da promijenimo neku situaciju. Time se izlažemo opasnosti da ostanemo zakočeni u neodlučnosti ili zarobljeni pretjeranim oprezom, dok Evanđelje od nas traži da preuzmemo na sebe rizik povjerenja: Bog djeluje u svakom vremenu i svaki je trenutak dobar za Gospodina, pa i onda kada se ne osjećamo spremnima ili se situacija ne čini najboljom.

To evanđeosko izvješće daje nam također uvid u mjesto iz kojeg Isus započinje svoje javno poslanje: On „ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu“ (r, 13). Ostaje ipak u Galileji, teritoriju nastanjenom prije svega poganima, koji je, zbog trgovine, ujedno i područje kojim mnogo ljudi prolazi i susreću jedni druge; mogli bismo reći da je to multikulturalni teritorij kojim prolaze ljudi različita porijekla i vjerske pripadnosti. Na taj nam način Evanđelje poručuje da Mesija istina dolazi iz Izraela, ali nadilazi granice vlastite zemlje kako bi navijestio Boga koji se približava svima, koji nikoga ne isključuje, koji nije došao samo radi onih koji su „čisti“, već, naprotiv, ulazi u ljudske situacije i odnose. I mi kršćani, dakle, moramo pobijediti napast zatvaranja: evanđelje, naime, treba navješćivati i živjeti u svim okolnostima i u svim okruženjima, kako bi bilo kvasac bratstva i mira među ljudima, među kulturama, religijama i narodima.

Braćo i sestre, baš kao prvi učenici i mi smo pozvani radosno prihvatiti Gospodinov poziv, sa sviješću da On pohodi svako vrijeme i svako mjesto našega života i da su oni prožeti njegovom ljubavlju. Molimo Djevicu Mariju da nam izmoli to duhovno pouzdanje i da nas prati na tom putu.

_________________________

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

ova nedjelja, Treća kroz godinu, Nedjelja je Božje riječi. Papa Franjo ustanovio ju je prije sedam godina kako bi se u cijeloj Crkvi promicalo poznavanje Svetoga pisma i veća pozornost prema Božjoj riječi, u liturgiji i u životu zajednicâ. Zahvaljujem i ohrabrujem sve one koji se s vjerom i ljubavlju posvećuju tom prioritetnom cilju.

Ukrajina je i ovih dana pogođena neprestanim napadima, zbog kojih su dijelovi stanovništva izloženi zimskim hladnoćama. S bolom u srcu pratim što se tamo zbiva i izražavam svoju blizinu i molim za sve koji trpe. Nastavak neprijateljstava, s posljedicama koje su sve teže po civilno stanovništvo, produbljuje razdor među narodima i dodatno udaljava mogućnost uspostave pravednog i trajnog mira. Pozivam sve da dodatno pojačaju napore oko okončanja tog rata.

Danas se obilježava i Svjetski dan oboljelih od gube. Izražavam svoju blizinu svima onima koji su pogođeni tom bolešću. Upućujem riječ potpore Talijanskoj udruzi prijatelja Raoula Follereaua (Associazione Italiana Amici di Raoul Follereau) i svima koji skrbe za oboljele od gube, predano se zalažući za očuvanje njihova dostojanstva.

Izražavam svoju dobrodošlicu svima vama, vjernicima iz grada Rima i hodočasnicima iz raznih zemalja! Na poseban način pozdravljam župni zbor iz Rakovskog u Bugarskoj, skupinu djevojaka koje slave petnaesti rođendan (Quinceañeras) iz Paname, učenike Instituta „Zurbarán“ iz Badajoza u Španjolskoj, kao i krizmanike iz župe San Marco Vecchio u Firenci, školsku zajednicu ustanove Istituto Comprensivo „Erodoto“ iz Corigliano-Rossanua te članove Udrugu volontera „Cuori Aperti“ iz Leccea.

Od srca pozdravljam mlade Katoličke akcije Rima, zajedno s njihovim roditeljima, odgojiteljima i svećenicima, koji su organizirali Karavanu za mir. Draga djeco i mladi, zahvaljujem vam što pomažete nama odraslima gledati svijet iz druge perspektive: iz perspektive suradnje među različitim ljudima i narodima. Hvala vam! Budite mirotvorci u svojim domovima, u školi, u sportu, posvuda. Nikada ne budite nasilni, ni na riječi ni na djelu. Nikada! Zlo se može pobijediti jedino dobrim.

Zajedno s tim mladima, molimo za mir: u Ukrajini, na Bliskom istoku i u svim dijelovima svijeta gdje se, nažalost, vodi rat zbog interesa koji nisu interesi naroda. Mir se gradi u duhu poštivanja narodâ!

Danas završava i Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Poslijepodne ću, prema tradiciji, slaviti Večernju u bazilici svetoga Pavla izvan zidina zajedno s predstavnicima drugih kršćanskih zajednica. Zahvaljujem svima koji će sudjelovati, pa i putem medija, i svima želim ugodnu nedjelju.