Ciklus Katehezâ – Jubilej 2025. Isus Krist naša nada. II. Isusov život. Prispodobe 9. Bartimej „Ustani! Zove te!“ (Mk 10, 49)

Draga braćo i sestre!

Ovom katehezom želim vam staviti pred oči još jedan bitan vid Isusovog života, a to su ozdravljenja koja je činio. Zato vas pozivam da pred Kristovo Srce stavite svoje najbolnije i najranjivije dijelove, ona mjesta u vašem životu gdje osjećate da ste zaustavljeni i zakočeni. Molimo Gospodina s povjerenjem da čuje naš vapaj i da nas ozdravi!

Lik koji nas prati u ovom razmišljanju pomaže nam shvatiti da nikada ne smijemo izgubiti nadu, pa ni kad se osjećamo izgubljenima. Riječ je o Bartimeju, slijepom čovjeku i prosjaku kojeg je Isus susreo u Jerihonu (usp. Mk 10, 40-52). Značajno je to mjesto: Isus ide u Jeruzalem, ali svoje putovanje, da tako kažem, započinje iz „podzemlja“ Jerihona, grada koji je ispod razine mora. Isus je, naime, svojom smrću sišao da dođe do Adama koji je pao jako nisko a koji predstavlja svakoga od nas.

Bartimej znači „Timejev sin“: opisuje tog čovjeka kroz jedan odnos, a ipak, on je sam i to je drama njegova života. To ime, međutim, moglo bi značiti i „sin časti“ ili „divljenja“, što je upravo suprotno od stanja u kojem se nalazi. [1] A budući da u židovskoj kulturi ime ima veliku važnost, to znači da Bartimej ne uspijeva živjeti ono što je pozvan biti.

Za razliku od velikog mnoštva koje ide za Isusom, Bartimej je zaustavljen na mjestu. Evanđelist kaže da sjedi uz put, treba, dakle, nekoga tko će ga podignuti i pomoći mu da se ponovno pokrene i krene na put.

Što možemo učiniti kad se nađemo u situaciji koja se čini bezizlaznom? Bartimej nas uči posegnuti za onim izvorima koje nosimo u sebi i koji su dio nas. On je prosjak, zna moliti, štoviše, zna vikati! Ako nešto zaista želiš, učinit ćeš sve da to postigneš, čak i kad te drugi prekoravaju, ponižavaju i govore ti da odustaneš. Ako to stvarno želiš, nastavi vikati!

Bartimejev vapaj, zabilježen u Markovu Evanđelju –„Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!“ (r. 47) – postao je vrlo poznata molitva u istočnoj tradiciji, koju i mi možemo moliti: „Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku“.

Bartimej je slijep, ali, kolikogod da to paradoksalno zvučalo, vidi bolje od drugih i prepoznaje tko je Isus! Na njegov vapaj, Isus se zaustavlja i poziva ga (usp. r. 49), jer ne postoji nijedan vapaj koji Bog ne čuje, čak i kad nismo svjesni da mu se obraćamo (usp. Izl 2, 23). Možda izgleda čudno da Isus ne ide odmah do slijepca; ali, ako malo bolje razmislimo, to je način da se Bartimejev život pokrene s mrtve točke: potiče ga da ustane, vjeruje u njegovu sposobnost da ponovno hoda. Taj čovjek može dići, može ustati iz svojih stanjâ smrti. Ali da bi to učinio, mora učiniti vrlo značajan čin: mora baciti svoj ogrtač (usp. r. 50)!

Za jednog prosjaka ogrtač je sve: to je sigurnost, dom, to mu je zaštita. Čak je i zakon štitio prosjakov ogrtač i nalagao da, ako je uzet kao zalog, prosjaku vrati navečer (usp. Izl 22, 25). Ipak, često ono što nas blokira jesu upravo naše prividne sigurnosti, ono što smo stavili na sebe da se obranimo, a što nas zapravo sprječava da hodamo. Da bi išao k Isusu i dopustio mu da ga ozdravi, Bartimej se mora izložiti njemu u svoj svojoj ranjivosti. To je ključan korak na svakom putu ozdravljenja.

I pitanje čak koje mu Isus postavlja zvuči čudno: „Što hoćeš da ti učinim?“ (r. 51). No, zapravo, nije samorazumljivo da želimo ozdraviti od svojih bolesti, ponekad radije ostajemo na mjestu da ne bismo preuzeli odgovornost. Bartimejev odgovor je dubok: on koristi glagol anablepein, što može značiti „ponovno vidjeti“, ali ga se može prevesti i kao „uzdignuti pogled“. Bartimej, naime, ne želi samo progledati, on želi natrag i svoje dostojanstvo! Da bi se gledalo u vis, treba podići glavu. Ponekad su ljudi blokirani jer ih je život ponizio i žele samo ponovno pronaći vlastitu vrijednost.

Ono što spašava Bartimeja, i svakoga od nas, jest vjera. Isus nas ozdravlja da bismo mogli postati slobodni. On ne poziva Bartimeja da ga slijedi, već mu kaže da ide, da nastavi svoj put (usp. r. 52). No, Marko završava taj izvještaj navodeći da je Bartimej počeo slijediti Isusa: slobodno je odlučio slijediti Onoga koji je Put!

Draga braćo i sestre, donesimo s povjerenjem pred Isusa svoje bolesti, kao i bolesti nama dragih osoba, donesimo bol onih koji se osjećaju izgubljeno i bez izlaza. Vapimo i za njih, i budimo sigurni da će nas Gospodin čuti i zaustaviti se.

___________________

[1] To je tumačenje koje daje i Augustin u djelu Podudaranje među evanđelistima, 2, 65, 125: PL 34, 1138.

APEL

Želim zajamčiti svoju molitvu za žrtve tragedije koja se dogodila u školi u Grazu. Izražavam svoju blizinu članovima obitelji, učiteljima i učenicima. Neka Gospodin tu svoju djecu primi u svoj pokoj.

U sklopu pozdrava talijanskim vjernicima

[…] Sljedeće nedjelje proslavit ćemo svetkovinu Presvetog Trojstva. Želim da vas promatranje otajstva Presvetog Trojstva sve više uvodi u Božju ljubav, kako biste u svim okolnostima ispunjavali Gospodinovu volju.

Svima moj blagoslov!