Index   Back Top Print

[ DE  - EN  - ES  - FR  - HR  - IT  - PT ]

PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 12. rujna 2010.

(Video)

      

Isusova prispodoba o milosrdnom Ocu

Draga braćo i sestre!

U evanđelju današnje nedjelje – 15. poglavlje svetog Luke – Isus pripovijeda tri "prispodobe o milosrđu". Kada On "govori o pastiru koji ide za izgubljenom ovcom, ženi koja traži drahmu, ocu koji izlazi ususret i baca se u zagrljaj rasipnom sinu, to nisu samo riječi, već to predstavlja tumačenje samoga njegova bića i djelovanja" (Enc. Deus caritas est, 12). Naime, pastir koji ponovno pronalazi izgubljenu ovcu jest sâm Gospodin koji, svojim križem, uzima na sebe grešno čovječanstvo kako bi ga otkupio. Rasipni sin, zatim, u trećoj prispodobi, je mladić koji, pošto je primio od oca nasljedstvo koje mu po pravu pripada, "otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno" (Lk 15, 13). Zapavši u bijedu, bio je prisiljen raditi kao rob, pristavši čak tažiti glad hranom namijenjenom stoci. Tada – kaže Evanđelje – dođe k sebi (usp. Lk 15, 17). "Riječi koje se spremio izreći prilikom povratka omogućuju nam upoznati sav doseg onoga što se zbiva u njegovoj duši… vraća se 'kući', samome sebi i ocu" (Benedikt XVI., Gesù di Nazareth, Milano 2007., str. 242-243). "Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika'" (Lk 15, 18-19). Sveti Augustin piše: "sama Riječ viče da se vratiš, i ondje je mjesto nenarušivog mira gdje se ne napušta ljubav ako sama ne napusti ljubljeno biće" (Ispovijesti, IV, 11.16). "Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga" (Lk 15, 20) i, pun radosti, naredi da se pripremi slavlje.

Dragi prijatelji, kako ne otvoriti naše srce sigurnosti da nas Bog ljubi, premda smo grešnici? On nam neumorno ide ususret, uvijek prvi prelazi put koji nas dijeli od Njega. Knjiga Izlaska nam pokazuje kako Mojsije, s pouzdanom i smjelom prošnjom, tako reći, premješta Boga sa sudačkog trona na tron milosrđa (usp. 32, 7-11.13-14). Kajanje je mjera vjere i zahvaljujući njemu čovjek se vraća Istini. Sveti Pavao piše: "pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri" (1 Tim 1, 13). Vraćajući se na prispodobu sina koji se vraća "kući", opažamo da kada se pojavljuje stariji sin povrijeđen zbog svečanog dočeka upriličenog bratu, ponovno je otac ta koji mu izlazi u susret i moli ga: "Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je" (Lk 15, 31). Jedino vjera može preobraziti sebičnost u radost i ponovno uspostaviti prave odnose s bližnjim i Bogom. "No trebalo se veseliti i radovati – kaže otac – jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!" (Lk 15, 32).
Draga braćo, idući četvrtak odlazim u Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje ću proglasiti blaženim kardinala Johna Henryja Newmana. Molim sve da me prate molitvom na tome apostolskom putovanju. Djevici Mariji, čije se presveto ime danas slavi u Crkvi, povjerimo taj naš put obraćenja Bogu.

Nakon Angelusa:

Danas će u Granadi, u Španjolskoj, biti proglašen blaženim kapucinski brat Leopold iz Alpandeirea, svjetovnog imena Francisco Sánchez Márquez. Radujem se zajedno s franjevačkom obitelji, koja gleda toga brata pridružena dugačkoj četi svojih svetaca i blaženika.

 



Copyright © Dicastero per la Comunicazione - Libreria Editrice Vaticana