Index   Back Top Print

[ DE  - EN  - ES  - FR  - HR  - IT  - PT ]

KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.

NA OPĆOJ AUDIJENCIJI

Srijeda, 25. svibnja 2005.


Uložiti sav svoj život kao zahvalu Bogu

 

Kateheza br. 48 –

Uvodno čitanje: Psalam 116,10-19; Pjesma zahvalnica u hramu (I. večernja nedjelje III. tjedna) Ja vjerujem i kada kažem: / "Nesretan sam veoma." / U smetenosti svojoj rekoh: / "Svaki je čovjek lažac!" / Što da uzvratim Gospodinu / za sve što mi je učinio? / Uzet ću čašu spasenja / i zazvati ime Gospodnje. / Izvršit ću Gosopdinu zavjete svoje / pred svim pukom njegovim. / Dragocjena je u očima Gospodnjim / smrt pobožnika njegovih. / Gospodine, tvoj sam sluga, / tvoj sluga, sin službenice tvoje - / ti si razriješio okove moje. / Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, / zazvat ću ime Gospodnje. / Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje / pred svim pukom njegovim, / u predvorjima Doma Gospodnjega, / posred tebe , Jeruzaleme!

1. Psalam 116 uz pomoć kojega smo sada molili bio je uvijek rabljen u kršćanskoj predaji, počevši od svetoga Pavla koji, navodeći njegov početak u grčkome prijevodu Septuaginte, ovako piše kršćanima u Korintu: "Budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo" (2 Kor 4,13).

Apostol se osjeća duhovno združenim s Psalmistom u svome smirenome pouzdanju i iskrenome svjedočenju, bez obzira na ljudske patnje i slabosti. Pišući Rimljanima, Pavao će preuzeti r. 11 ovoga Psalma, te ocrtati suprotnost koja postoji između Boga vjernoga i nepostojanoga čovjeka: "Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac (Rim 3,4).

Kasnija predaja preoblikovat će ovu pjesan u proslavu mučeništva (usp. Origen, Esortazione al martirio, 18: Testi di Spiritualita, Milano 1985, str. 127-129), zbog spominjanja "dragocjene smrti pobožnika" (usp. Ps 116,15). Ili će od nje načiniti euharistijski tekst, obzirom na spominjanje "čaše spasenja" što je Psalmist podiže zazivajući ime Gospodnje (usp. r. 13). Ova je čaša u kršćanskoj predaji poistovjećena s "čašom blagoslovnom" (usp. 1 Kor 10,16), s "čašom novoga Saveza" (usp. 1 Kor 11,25; Lk 22,20): sve su to izričaji Novoga zavjeta koji upućuju upravo na euharistiju.

2. Psalam 116,10-19 u svom hebrejskom izvorniku predstavlja jedinstvenu kompoziciju sa svojim prvim dijelom (usp. rr. 1-9). Oba dijela predstavljaju jedinstvenu zahvalu upravljenu Gospodinu koji oslobađa od muke smrti.

Iz našega teksta izvire spomen na mučnu prošlost: molitelj je visoko držao luč vjere, čak i kad je s usana silazila gorčina očaja i nesreće (usp. Ps 116,10). Uokolo kao da se doista podizao ledeni zastor mržnje i prijevare, jer se bližnji pokazao lašcem i nevjernim (usp. r. 11). No, prošnja se sada preoblikuje u zahvalu, jer Gospodin je podigao svoga pobožnika iz tamnoga vira prijevare (usp. r. 12).

Molitelj odlučuje stoga prinijeti žrtvu zahvalnicu, pri kojoj će se piti iz obredne čaše, čaše svete lijevanice koja je znak hvale zbog oslobođenja (usp. r. 13). Stoga je liturgija povlašteno mjesto gdje se uzdiže hvala Bogu spasitelju.

3. Doista, izravno se spominje, uz žrtveni obred, i zajednica "svega puka", pred kojim molitelj vrši zavjet i svjedoči svoju vjeru (usp. r. 14). Upravo će tom prigodom on javno izreći svoju zahvalu, znajući dobro da se i u smrtnoj pogibelji Gospodin s ljubavlju nadvija nad njega. Bog nije ravnodušan pred tragedijom svoga stvorenja, nego kida njegove okove (usp. r. 16).

Molitelj, spašen od smrti, osjeća se "slugom" Gospodnjim, "sinom službenice njegove" (usp. r. 16), što je lijep istočnjački izričaj koji označuje onoga koji je već rođen u gospodarevu domu. Psalmist ponizno i radosno priznaje svoju pripadnost domu Božjemu, obitelji stvorenja s njime sjedinjenih u ljubavi i vjernosti.

4. Psalam se, i dalje riječima molitelja, završava navodeći ponovno obred zahvale koji će se proslaviti u predvorjima hrama (usp. rr. 17-19). Njegova će se molitva smjestiti tako unutar zajednice. Njegovi osobni događaji ispripovijedani su kako bi svima bili poticajom na vjeru i na ljubav prema Gospodinu. U pozadini se tako nazire čitav narod Božji koji zahvaljuje Gospodinu života, koji ne napušta pravednika u tamnom području boli i smrti, nego ga vodi prema nadi i životu.

5. Zaključujemo naše promišljanje prepuštajući se riječima sv. Bazilija Velikoga koji, u Propovijedi na Psalam 116, ovako tumači pitanje i odgovor iz Psalma: "Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio? Uzet ću čašu spasenja i zazvati ime Gospodnje. Psalmist je shvatio kako su brojni darovi primljeni od Boga: od ne-bića postao je bićem, oblikovan je od zemlje i obdaren razumom... naslutio je potom rasporedbu spasenja u korist ljudskog roda, priznajući da je Gospodin dao sebe sama za otkupninu umjesto nas sviju; a ostaje nesiguran, tražeći među svim stvarima što mu pripadaju, koji bi dar mogao pronaći a da bude dostojan Gospodina. Što da dakle uzvratim Gospodinu? Ne žrtve, ne paljenice... nego čitav svoj život. Stoga kaže: Podići ću čašu spasenja, nazivajući čašom trpljenje duhovne borbe, suprotstavljanje grijehu sve do smrti. To je ono što je, uostalom, naučavao naš Gospodin u Evanđelju: Oče, ako je moguće, neka me prođe ova čaša; i ponovno učenicima: možete li piti od čaše iz koje ću ja piti?, označujući na jasan način smrt koju je prihvatio za spasenje svijeta" (PG XXX, 109).

Pozdrav hrvatskim hodočasnicima na hrvatskom:

Predragi hrvatski hodočasnici, s vjerom primajte Presveti dar Euharistije kako bi uvijek bili živa pokaznica Kristove prisutnosti u njegovoj Crkvi. Od srca vas blagoslivljam! Hvaljen Isus i Marija!

         

    



Copyright © Dicastero per la Comunicazione - Libreria Editrice Vaticana